Aljkava politika i jalove institucije: U susret novom zakonu o kulturi

Vlada nije obavezna da građaninu plaća zabavu. Država je obavezna da građanina štiti, edukuje i liječi. Tu se iscrpljuje njen dug, i sve novce, koje trpa u špag estradnim zvijezdama, u stvari, odvaja od temelja svoje kulture - od pisma i knjige.

Potencijal jedne nacije mjeri se idejama. Nosioci ideja su autori. Kultura Crne Gore počiva na knjizi i pismu. Samo, ta baza se krije u kompletnom građanstvu, ne samo u institucijama. Javno privatno partnerstvo (JPP) treba da stavi u istu ravan s institucijama. Korijeni teksta i pisma su toliko žilavi da ih neće pomjeriti ni AI. Praksa je potcijenila autorstvo i autora van institucija. Da se para koju narod plaća za zaštitu svoga pisma otima knjizi, ili redukuje na konkurs s mrvicama, i sipa u kreativne industrije? Ne bi trebalo. Prvo treba podmiriti trajne vrijednosti.

Kreativne industrije su u EU relativno nova praksa, a dolaze tek pošto su riješeni problemi u vezi sa trajnim vrijednostima. Ova blažena lijenost ne koristi zakonu o kulturi, može samo da troši novce, izigravanjem autorstva, umjesto konkretnog djela i autora od krvi i mesa. Autorstvo ne leži samo u institucijama, nego jednako u građanstvu.

Baš zato što je mala kultura lakše mjerljiva, pada u oči manjak učinka u posljednjih četvrt stoljeća. Antinjegoševsko raspoloženje 2000-2025, o kom se toliko pričalo, ne može se poreći; institucije su ga ili prešutale, ili generisale. Kod onih koji promovišu kreativne industrije, čitava nacija se animira. Kreativne industrije dođu tek u razmatranje kako unaprijediti višak kapitala. Kriza ideja vodi nizbrdo, a ništa ne može zaustaviti krizu.

Država je odgovorna za trajne vrijednosti. Zbog čega finansirati zabavu koja širi korupciju svog građanstva? Država koja plaća zabavu zapravo se zabavlja. Jaču polovinu crnogorske kulture čini pismo i knjiga. Crnogorsku književnost su stvorili crnogorski pisci, privatne ličnosti, ljudi od krvi i mesa.

Danas je u krizi. Nema knjige, nema knjižare, nema državnog otkupa. Potcjenjivanje JPP u zakonu dezrespektuje autora i gura književnu kulturu u zapećak. Niko nije protiv zanata i vještina, ali malo kritičkog mišljenja nije naodmet. Preusmjeravati novac iz temelja onoga što jesi, iz pisma, finansirati zabavu, a ignorisati 50% vlastitog bića, za državni interes je dezrespektabilno.

Novi zakon o kulturi treba da bude pošteniji od prakse 2000-2025. godine, i ne zaobiđe ono što zakonodavstvo EU respektuje - JPP. Ohrabriti kreativni potencijal građanstva u cjelini.