Slobodan Kovačević: Sami sebi mi smo krivi

Slobodan Kovačević, poznat i kao Slobo, opisuje sebe kao intuitivnog introverta koji zna čuvati tajne. Njegova strast prema ljepoti života i pozitivnoj energiji ne prestaje, a ljubav, pjesma i zagrljaji najdražih mu predstavljaju neizostavni dio svakodnevice.

Umjetnika čije se stvaralaštvo ne mjeri samo brojem pjesama i koncerata, Kovačević je više od pola vijeka posvetio muzici i umjetnosti. Svoj put započeo je krajem šezdesetih godina u Sarajevu, gdje je osnovao grupu Lutalice, a njegove prve autorske kompozicije „Taj dan doći mora“ i „Dr. Preporod“ označile su početak uspješnog rada. Tokom svoje karijere bio je član grupacija Indexi i Pro Arte, a kasnije je osnovao grupu More u Splitu koja je okupila mnoge vrhunske izvođače.

Nakon povratka u Crnu Goru, Kovačević je nastavio samostalnu umjetničku karijeru fokusirajući se na ljubavne teme i univerzalne humanističke vrijednosti. Njegova prva samostalna izložba slika održana je 2008. godine. Tokom bogate karijere, komponovao je više od pet stotina djela raznih muzičkih žanrova, a projekat „Omnia Vincit Amor“ ističe se kao simbol univerzalnih vrijednosti mira i prijateljstva.

U razgovoru, Kovačević otkriva da mu nedostaje igra i iskrenost iz djetinjstva, ali se raduje što je naučio razmišljati zdravo i ispravno. O svom slikarskom talentu smatra da nije dovoljno došao do izražaja, dok za svoje mane ističe introvertnost i pretjeranu toleranciju.

Na pitanje kako bi se zvala njegova filmska biografija, odgovara: "Sami sebi mi smo krivi". Kao omiljenu pjesmu izdavaja „Trag u beskraju“, dok ga najviše inspirišu djela velikih pisaca poput Šekspira i Dostojevskog. Kovačević izražava želju za putovanjem u prirodu i izražava svoje nezadovoljstvo savremenim prevoznim sredstvima, naročito rikšom.

Što se tiče života, Kovačević naglašava da ne može bez ljubavi, zagrljaja i poljubaca svojih najmilijih. On se svakodnevno izvinjava samom sebi zbog svog postojanja, ali se brzo vraća u svoje stvaralaštvo. Kada bi imao tri želje, poželio bi zdravlje i sreću svojoj porodici, dok bi najtežim zadatkom smatrao odgajanje djece na pravi put.

Na kraju, Kovačević bi volio otići nečujno i sa osmijehom, a njegov epitaf bi bio: "Samo ljubav ima snagu, samo ljubav može sve, samo ljubav daje nadu, samo ljubav život je."