Korijen i nebo susreću se u čovjeku: Izložba Miroslava Mira Šukovića

Izložbom “Korijeni neba”, 22. samostalnom, Miroslav Miro Šuković publici u Kolašinu predstavio je novi ciklus radova u kojem, kroz prepoznatljiv likovni izraz, istražuje odnos čovjeka, prirode i unutrašnjeg svijeta. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i stvara u Kolašinu i Podgorici. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i autor brojnih zapaženih samostalnih izložbi u Crnoj Gori, Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Tokom svoje umjetničke karijere izlagao je u Kotoru, Budvi, Tivtu, Kolašinu, Beogradu, Sarajevu, Valjevu i drugim gradovima. Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama i likovnim kolonijama, a njegovi radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je nagrade Salona “13. novembar” za 2015. godinu.

U razgovoru za “Vijesti” objašnjava paradoks da “korijen” i “nebo” pripadaju istoj slici i način na koji se susreću u čovjeku, na koji način kao autor pripada Kolašinu, zbog čega vjeruje da umjetnost treba da otvara pitanja, a ne da nudi gotove odgovore, kako digitalno doba mijenja odnos prema stvaralaštvu i zašto je vjernost unutrašnjem osjećaju temelj svakog istinskog umjetničkog djela.

Šuković ističe: “Na prvi pogled izgleda kao da korijen i nebo ne mogu pripadati istoj slici, ali upravo me taj paradoks zanima. Korijen obično tražimo u zemlji, a nebo iznad sebe. Meni se čini da se oni susreću u čovjeku. Zato je ‘Korijeni neba’ potraga za onim što nas povezuje sa prirodom, sjećanjem i unutrašnjim svijetom.”

Umjetnik se osvrće na izazove očuvanja autentičnog izraza u savremenoj umjetnosti: “Mislim da nije teško ostati autentičan ako stvarate zbog unutrašnje potrebe. Teško je onda kada počnete da razmišljate o tome šta će biti prihvaćeno ili popularno.”

Njegove slike karakterišu snažna simbolika i motivi prirode, poput crvene boje koja za njega predstavlja život, energiju, ljubav, ali i žrtvu, dok ptica simbolizuje slobodu. “Kada se pojave zajedno, ne pričaju jednu priču, već otvaraju prostor da svako pronađe svoju,” dodaje Šuković.

Govoreći o uticaju digitalnog doba, on naglašava: “Digitalno vrijeme donijelo je mnogo mogućnosti, ali i opasnost da sve postane prolazno i površno. Ne osjećam pritisak da se prilagođavam, jer vjerujem da slika ima vrijednost upravo zato što nosi trag ruke, vremena i ličnog iskustva.”

Izložba u Kolašinu ima posebnu emotivnu težinu za Šukovića: “Ova nosi posebnu emociju jer se dogodila u gradu kojem pripadam. Posebno me dirnulo što je, uprkos snažnoj kiši neposredno prije otvaranja, galerija bila ispunjena ljudima.”

Osvrćući se na svoj umjetnički izraz, Šuković dodaje: “Kolašin mi daje osjećaj vremena koje još uvijek teče u ritmu prirode. Mislim da je upravo taj ritam ostavio trag i na mom slikarstvu.”

Na kraju, umjetnik izražava želju da posjetioci izložbe ponesu sa sobom jedno pitanje više: “Ako se makar na trenutak zaustavi, ako poželi da drugačije pogleda prirodu, sebe ili svijet oko sebe, onda je izložba ispunila svoju svrhu.”

Šuković već radi na novom ciklusu slika, a naredna samostalna izložba biće u Baru. “Radujem se tom susretu sa publikom, ali za mene je najvažnije da ostanem vjeran procesu stvaranja,” zaključuje.