Džejson Born u ciničnom svijetu vrijednom borbe

Ko je bio Džejson Born 2016. godine? Razočarana ruina, odbjegli operativac koji negdje u Grčkoj, bogu iza nogu, učestvuje u uličnim tučama. Baš takav, stvarnošću i ofanzivama podsvijesti mučen, bio je vrlo primamljiv Metu Dejmonu. Ovog puta je lično. S oružjem u rukama, on je praktično superheroj; bez njega i u bilo kojoj drugoj raboti – klasični je nesposobnjaković. Tip koji se probudio s amnezijom i otkrio da o sebi ne zna ništa, ali perfektno umije da eliminiše, ubija, onesposobljava, tuče druge. Kako onda da se Met Dejmon ne vrati tom Džejsonu Bornu?

Natrag skoro dvije decenije, pravo u proljeće 2007. godine. Prije nego što će 'The Bourne Ultimatum' Pola Gringrasa biti premijerno prikazan, Met Dejmon bio je jasan. Četvrtog nastavka neće biti. 'Taj konj nema se više kud jahati', govorio je tada. Smatrao je da bi nova filmska priča o Bornu bila suvišna. Ipak je Dejmon nešto dodao, čisto za slučaj da Gringras ponovo pozove, recimo, za deset godina. 'Bude li mi Pol rekao da postoji način da ga vratimo, onda ću možda biti spreman.' Naravno da mu je Gringras to zapamtio.

Ovog puta je lično. U filmu 'Jason Bourne', koji je sletio u bioskope u julu 2016. godine, nikada kao tada naš junak nije bio tako siguran ko je stvarno Džejson Born. Osim što, naravno, suštinski i dalje ne zna - ko jeste u stvari. Nikad u toj mjeri tako potresan. I nikad tako frenetičan u akciji. Kada Gringras scenom vratolomnog haosa u Grčkoj uspije da vam oduzme dah, kada naš junak u igri mačke i miša s CIA preživi - znaćete da je povratak Meta Dejmona imao pokrića. Toliko, da može po strani da se ostavi i naprečac zaboravi da je 'The Bourne Legacy' (2012) u glavnoj roli imao Džeremija Renera. I da od Renera, praktično, naprečac treba napraviti - sve ono što je za filmske priče o Džejmsu Bondu, u onom jednom jedinom filmu, bio Džordž Lezenbi. I vrijedilo je. Jer Dejmon je, naravno, u filmu 'Jason Bourne' za komad zreliji, raskošniji i kompleksniji glumac nego u 'The Bourne Identity' (2002) Daga Lajmana, gdje je prvi put uletio u ove špijunske cipele.

Dva Gringrasova nastavka jesu postala simbol za vratolomnu akciju u jednoj filmskoj deceniji, sa sve kamerom 'iz ruke' i sirovim intenzitetom vérité stila. Ipak, film koji je Lajman postavio kao temelj i dalje se najbolje držao u cijeloj franšizi. S jasnim, čvršćim realizmom - ne samo akcije, već i glumačkog performansa. I s hrabrim insistiranjem, da bi bitne scene trebalo snimati na ključnim evropskim lokacijama opisanim u scenariju. Nikako ne u nekoj varijanti zamjene. Pa se produkciji, kroz naredne nastavke, to skupo ulaganje višestruko isplatilo.

Ko je Džejson Born kod Gringrasa 2016. godine? Razočarana ruina od sredovječnog tipa; odbjegli obavještajni operativac koji negdje u nekom selu u Grčkoj, bogu iza nogu, učestvuje u uličnim tučama. Tamo gdje je svaki udarac kao anestezija i način da se pobjegne od svijeta, a još više od sebe. Ili da se makar nakratko zaboravi. Samo da nije strašnih snova. Takav, iskustvom stvarnosti i ofanzivama podsvijesti mučen Džejson Born, bio je vrlo primamljiv Metu Dejmonu. I naravno da je isporučio performans tipa koji je diskretno izranjavan, ali i savršeno neumoran i vječitim internim pitanjima čerečen.

Ta tempirana bomba koja uvijek samo-što-ne-eksplodira, ovaj put našla se u svijetu koji je za komad sumorniji, ciničniji, perfidniji od svega što je proživljavao u prethodnim avanturama. Jer 2016. je godina, a prijetnja slobodnom svijetu nije neka strana sila, terorizam, nakaradna ideologija. Ovog puta prijete mu hakeri i tehno-moguli. Knap kako i dolikuje vremenu sadašnjem: Džejson Born, nestao na deset godina, pa naprečac uvaljen u jurnjavu i akciju - obreo se u svijetu koji više ne razumije i kojem po mnogo čemu više ne pripada. Sa svim tim silnim alatima satelitskog praćenja u svakom trenutku, s premoćnim softverima za prepoznavanje u djeliću sekunde i s ogromne, kosmičke daljine.

Alisija Vikander igra jedinu osobu koja mu čuva leđa. Jednostavno, ulozi su podignuti, opasnost je veća, a naš junak nikad bliže stvarnim saznanjima o onom ko jeste. I eto šta je Dejmonu, šta je Džejsonu Bornu značilo to: 'Ovog puta je lično'. Ćoškove grubo ciničnog filma dodatno izoštravaju dva važna lika. Tomi Li Džons tumači starog CIA direktora, tipa koji nikad i ni u kom momentu ne preispituje sopstvene reakcije i odluke. Šta će se dogoditi kada sazna da je Džejson Born 'isplivao' nakon deset godina i da je živ? Izgovoriće odmah: 'Ubijte ga'. Da vam se naprečac zaledi krv u žilama.

Savršena kontrateža je Heder Li, ženska koju glumi tada svježa oskarovka Alisija Vikander. U nizu jezovitih i hladnokrvnih tipova iz svijeta tehnologije - ona je tu praktično jedina iz CIA koja vjeruje da bi Džejsona Borna trebalo privesti, 'dovesti kući', a ne ustrijeliti na licu mjesta. Sasvim je Vikander uvjerljiva u tome dok traži racionalne razlike i prosto prati dobar osjećaj da se tu nešto krupnije i opasnije iza brda valja. I da tom liku, zaglavljenom u nekakvim uličnim borbama po grčkom podzemlju, bogu iza nogu, valja pružiti šansu. Čuti makar to šta ima da kaže.

U filmu 'Jason Bourne' Vikander je imala i pakleno težak zadatak da filmskoj publici bukvalno 'prevodi' sve to što CIA u žestokom ritmu akcije čini da Borna 'privede k poznaniju prava'. Praktično u cijeloj toj roli mora žestoko da multitaskuje, poput nekog obavještajnog maestra na trapezu. I to tako da odmah poželite da iza leđa imate jednu baš takvu hakerku što Bornu čuva neke strašne snove iz kojih kulja još strašnija prošlost. Zato je šteta, što film polako energetski tone dok se bliži kraju; što se ta luda akciona krivulja lagano ispravlja, pa se i konačna destinacija za Borna i sve njegove ljude izdaleka nazire. I Gringrasov narativ ostaje bez goriva. Ali tako je to sa špijunskim pričama: na kraju se mjere samo spram toga želite li još tog i takvog iskustva.

A Džejson Born, u svoj svojoj životnoj zrelosti, odlučan da za sebe pronađe odgovor – ne ko je bio, nego ko suštinski jeste i šta s tim želi da čini – savršeno je primamljiv saputnik. Upravo zbog toga ta špijunska pustolovina – od Islanda, preko berlinskih i londonskih ulica, do Vašingtona – učini vrijednim spašavanja jednu ciničnu eru i svijet u kom su stvarno najveća prijetnja neki tehno-moguli i usamljenici iza kompjuterskih monitora. Sve dok je takvih obavještajaca povratnika, sve dok je onih koji su tako odlučni da iznova istražuju ko zaista jesu i kome pripadaju – kao što to čini Džejson Born.