Prva zbirka poezije Tamare Krstović

Našu sugrađanku Tamaru Krstović Tivćani prvenstveno poznaju kao PR menadžerku Turističke organizacije Tivat, organizatorku danas već tradicionalnih fešti u Đurđevom brdu i aktivistkinju koja predano čuva i promoviše običaje našeg kraja. Manje je, međutim, poznato da Tamara godinama piše poeziju i prozu – tiho, nenametljivo i daleko od očiju javnosti.

Kako je i sama priznala u razgovoru za Radio Suncobran Radio Tivta, svoju ljubav prema pisanju nije skrivala, već ju je dugo čuvala u krugu najbližih. „Nisam tajila, samo sam nekako u sebi ljubav prema svemu tome gajila. To je poznato među mojim prijateljima i porodicom, jer sam uvijek voljela da opjevam svaku situaciju, da posvetim stihove, da napišem pjesmu ili priču. Poklanjala sam ih kako bih pružila ljubav najbližima i najdražima.“ Upravo su je prijatelji i porodica ohrabrili da izađe iz tog kruga i svoje stihove podijeli sa širom publikom.

Ono što je počelo kao lična potreba da misli i emocije pretoči u riječi, posljednjih godinu i po preraslo je u ozbiljan književni put. Počela je da se prijavljuje na književne konkurse, bez velikih očekivanja, vođena isključivo zadovoljstvom koje joj pisanje donosi. „Ako mi se svidi tema, odmah dobijem inspiraciju i krenem da pišem. Slala sam na više konkursa bez ikakvih očekivanja. Sam trenutak kada nešto završim i pošaljem činio me je srećnom.“ To zadovoljstvo ubrzo je dobilo i svoju potvrdu. Telefonski pozivi sa viješću da su njeni radovi nagrađeni i uvršteni u zajedničke zbirke bili su podstrek da nastavi dalje.

Danas je pred čitaocima njena prva samostalna zbirka poezije „Tok života“, objavljena u izdanju Nove poetike, nakon regionalnog konkursa „Zlatni hrast 2026“. Zbirku čini trideset pjesama koje se nadovezuju jedna na drugu i zajedno grade jedinstvenu priču. „Sama sam dala naslov ‘Tok života’, zato što su praktično sve pjesme uvezane od prve do zadnje i zaokružuju jednu životnu priču.“ Posebno ističe da je zadovoljna i načinom na koji je zbirka uređena. „Pomogli su mi da se sve uredi, sredi, lektoriše. Kada sam vidjela gotov primjerak i kada je knjiga krenula u prodaju, tek tada sam postala malo svjesnija da se to zaista dogodilo.“

U njenim pjesmama prepliću se ljubav, priroda i traganje za sobom. Pisanje, kaže, doživljava kao put ličnog sazrijevanja i upoznavanja sebe. „To je neko pronalaženje sebe, da izvučem malo više iz sebe i pronađem nešto što je vjerovatno uvijek bilo u meni, ali ga ja nikako nisam uspijevala izvući.“ O tome koliko joj je važnija iskrenost od dokazivanja najbolje govori rečenica kojom se predstavila na jednom od prvih konkursa: „Ne znam da li sam talentovana, ne znam da li je to dobro, ali znam da ja to jako volim.“

Prije samostalne zbirke, njene pjesme već su pronašle mjesto u više regionalnih zbornika. Sarađivala je sa Internacionalnom kulturnom asocijacijom IKA, gdje je ljubavna pjesma uvrštena u zbirku „Vladimir i Kosara“, učestvovala je na konkursima u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj, okušala se u haiku poeziji, dječjoj poeziji i aforizmima, a njene pjesme našle su se i u zborniku „Vitovim I Šobićevi stazama“. Publika je imala priliku da je sluša i na pjesničkim večerima u Tivtu i Nikšiću.

Osim zbirke poezije, Tamara očekuje i izlazak svog prvog romana, koji je već dobio podršku na jednom od regionalnih konkursa. O njegovom sadržaju za sada govori oprezno, želeći da naslov i priču sačuva do objavljivanja. „Neću još uvijek da odajem naslov. Jedva ga čekam, ali ništa neću da požurujem. Sve neka ide svojim tokom.“ Možda upravo pjesma „Ćutim“, koju je pročitala tokom razgovora, najbolje oslikava njen odnos prema pisanju. U njoj kaže: „Ćutim, jer moje oružje su riječi pretočene u stih, pjesmu koja liječi… Čuće se daleko ovi stihovi iz duše, uspjeće zidine među ljudima da sruše i od zidina mostove da načine.“ Na kraju razgovora, Tamara je jednostavno sažela ono što je pokreće i što se, gotovo neprimjetno, provlači kroz svaku njenu pjesmu: „Ljubav, ljubav i ljubav. Svuda ljubav – u nama, oko nas, između ljudi, u prirodi. Mislim da ljubav može da promijeni svijet. Zato se trudim da u svaku priču stavim ljubav, da je začinim ljubavlju.“