Je li ovo kraj Viktora Orbana? Izbori donose promjene u Mađarskoj

Mađarski premijer Viktor Orban ulazi u novu izbornu godinu u drugačijoj atmosferi nego prethodnih 15 godina, koliko je na vlasti. Njegova stranka Fidesz od 2010. redovno osvaja dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu, a politički sistem oblikovan je tako da joj daje stabilnu prednost. No, prema aktuelnim anketama, Fidesz prvi put ozbiljno zaostaje za novom opozicionom strankom Tisza, piše Index.

Orban je u proteklim mandatima mijenjao ustav, reformisao izborni sistem i učvrstio kontrolu nad ključnim institucijama, uključujući sudove i javne medije. Kritičari takav model opisuju kao duboko centralizovan sistem sa formalnim demokratskim mehanizmima, ali sa jasnom strukturnom prednošću vladajuće stranke. I demokratija i ekonomija su u ozbiljnim problemima. Evropski parlament je 2022. ocijenio da se Mađarska više ne može smatrati punom demokratijom.

Evropska unija i dalje zadržava više od 20 milijardi eura sredstava namijenjenih Mađarskoj, pozivajući se na zabrinutost zbog vladavine prava, korupcije i nezavisnosti pravosuđa. Ta sredstva mogla bi biti odblokirana u slučaju sprovođenja reformi, no Budimpešta zasad ne pokazuje spremnost na veće ustupke. Istovremeno, ekonomski uslovi u zemlji znatno su se pogoršali. Inflacija je 2023. premašila 17 odsto, a cijene hrane od 2019. do 2025. porasle su za više od 80 odsto. Realni prihodi dijela stanovništva pod pritiskom su visokih troškova života, što se sve češće pominje kao razlog pada podrške Fideszu.

U takvim okolnostima pojavio se novi politički akter – stranka Tisza, koju predvodi Peter Magyar, bivši visoki funkcioner Fidesza. Za razliku od prethodnih izbora, šira opozicija ovaj put pokazuje veću spremnost na saradnju, pokušavajući da izbjegne podjele koje su u prošlosti osiguravale Fideszu ubjedljive pobjede. Analitičari upozoravaju da sama pobjeda u glasovima možda neće biti dovoljna. Zbog raspodjele izbornih jedinica i strukture sistema, opozicija bi, prema procjenama pojedinih političkih stručnjaka, trebalo da osvoji osjetno više glasova na nacionalnom nivou kako bi obezbijedila parlamentarnu većinu.

Mađarska je i dalje u vanrednom stanju uvedenom zbog rata u Ukrajini, što vladi daje proširena ovlašćenja donošenja odluka uredbama. Takav okvir dodatno komplikuje političku situaciju u slučaju tijesnog izbornog rezultata. Orbanova vanjska politika takođe je pod lupom. Mađarska je među rijetkim državama Evropske unije koje su zadržale snažne energetske veze sa Rusijom, a Budimpešta je u više navrata blokirala ili usporavala evropske odluke vezane za pomoć Ukrajini. Istovremeno, Mađarska razvija bliske ekonomske odnose sa Kinom, koja je postala njen najveći neeuropski trgovinski partner.

Orban je posljednjih godina imao i otvorenu političku podršku iz dijela američke konzervativne scene, o čemu svjedoči i nedavna posjeta Trampovog šefa diplomatije Marka Rubija, koji je dao nedvosmislenu podršku Orbánu uoči predstojećih izbora. No, međunarodni odnosi zasad nijesu presudan faktor u domaćoj političkoj dinamici, gdje su ekonomska pitanja i životni standard postali dominantne teme.

Dodatni pritisak na vladajuću stranku stvaraju i politički skandali. Prošle godine mađarska predsjednica Katalin Novak podnijela je ostavku nakon što je postalo poznato da je pomilovala osobu povezanu sa slučajem zlostavljanja djece, što je izazvalo masovne proteste. Taj događaj dodatno je narušio percepciju političke stabilnosti. Uprkos padu podrške, Fidesz i dalje raspolaže snažnom infrastrukturom i resursima države. Politički teren, prema ocjenama više analitičara, nije ravnopravan, a vladajuća stranka ima znatnu prednost u kampanji.

Ključno pitanje ostaje koliki je stvarni razmjer nezadovoljstva birača. Ako se trend pada podrške nastavi i pretoči u jasnu izbornu prednost opozicije, Mađarska bi se mogla suočiti sa prvom ozbiljnom promjenom vlasti nakon 16 godina. No, jednako je moguće da će sistem koji je Fidesz godinama oblikovao ponovo obezbijediti njegov ostanak na vlasti. Odgovor na pitanje iz naslova zavisiće prije svega od birača, odnosno od toga hoće li nezadovoljstvo prerasti u dovoljno snažan i organizovan politički pomak.