UN: Otvaranje Ormuskog moreuza neće okončati krizu

Agencija Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj (UNCTAD) ocijenila je da bi ponovo otvaranje Ormuskog moreuza moglo donijeti olakšanje globalnoj trgovini i energetskim tržištima, ali da posljedice ekonomske krize za mnoge ranjive ekonomije neće prestati čim brodovi ponovo počnu da prolaze. Ova ocjena dolazi nakon više od 100 dana poremećaja u transportu.

Jedan od najvažnijih svjetskih energetskih koridora mogao bi postepeno da bude obnovljen, a očekuje se da će energetska tržišta reagovati brže od sistema snabdijevanja hranom i javnih finansija. U četvrtom izdanju serije izvještaja, UNCTAD analizira ekonomske posljedice poremećaja, fokusirajući se na rast troškova energije, hrane i transporta koji i dalje pogađa ranjive ekonomije.

Ekonomije koje se u velikoj mjeri oslanjaju na uvoz goriva trpe najveći pritisak. Na Zelenortskim Ostrvima, neto uvoz nafte i naftnih derivata u posljednjim godinama iznosio je u prosjeku 24,6 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što znači da rast cijena goriva direktno utiče na cijene električne energije, transporta i hrane.

Osim toga, zavisnost od uvoza hrane predstavlja dodatni rizik. U Jemenu, neto uvoz žitarica i proizvoda od žitarica u prosjeku iznosi 10,8 odsto BDP-a, što izlaže domaćinstva povećanju cijena žitarica, goriva i transporta. Za zemlje s visokim dugom i ograničenim budžetskim mogućnostima, to ostavlja malo prostora za podnošenje viših troškova uvoza.

Više cijene energije utiču i na proizvodnju hrane, jer poskupljuju đubrivo, poljoprivredni repromaterijal i transport, što može dovesti do rasta domaćih cijena hrane, čak i kada međunarodne cijene nafte i žitarica počnu da padaju. Međutim, transportni i prehrambeni sistemi oporavljaju se sporije od tržišta nafte, a ugovorima o prevozu potrebno je vrijeme da se prilagode.

Zbog toga visoke cijene goriva, gasa i đubriva mogu dodatno povećati troškove poljoprivredne proizvodnje i transporta, kao i kućnih budžeta, i nakon što se početni šok smanji. Ovo posebno pogađa zemlje gdje hrana, gorivo i prevoz čine veliki dio potrošnje domaćinstava, a čak i kratkotrajni rast cijena osnovnih životnih potrepština može imati dugotrajne posljedice za siromašnija domaćinstva.

Analiza UNCTAD-a pokazuje da se 61 ranjiva ekonomija suočava sa dvostrukim rizikom zbog zavisnosti od uvoza nafte i žitarica. Među njima je 35 najmanje razvijenih zemalja i 26 malih ostrvskih država u razvoju, pri čemu sedam država pripada obje kategorije. Posljedice krize nisu samo makroekonomske, već i ljudske, jer povećanje realnih cijena hrane za pet odsto može dovesti do većeg rizika od akutne pothranjenosti djece, posebno među siromašnom djecom i onom iz seoskih domaćinstava bez zemlje.

Oporavak ovih ekonomija zahtijeva više od ponovnog otvaranja moreuza. Potrebna im je podrška kako bi se izborile sa većim računima za uvoz, zaštitile stanovništvo od naglih poskupljenja hrane i goriva, te ulagale u sisteme koji će smanjiti njihovu izloženost sličnim poremećajima u budućnosti.