Izgradnja vjetroelektrana u Crnoj Gori

Pitanje izgradnje vjetroelektrana u Crnoj Gori, a posebno VE Možura, izaziva veliko interesovanje javnosti. Posebno je privlačna tamna strana cijelog posla, uključujući ubistvo malteške novinarke Dafne Karuana Galicije koja je istraživala taj slučaj. Tema Možure se ovih dana našla i na dnevnom redu Skupštine kroz formiranje posebnog Anketnog odbora.

Međutim, postoji i drugi aspekt cijele priče. Riječ je o načinu na koji je došlo do izgradnje vjetroelektrana u Crnoj Gori, što je za crnogorske građane jednako važno jer ih svakog mjeseca na to podsjeti račun za struju. Priča o obnovljivim izvorima energije u Crnoj Gori počinje 2003. usvajanjem Zakona o energetici (Sl. list CG 39/2003). Prema članu 12 stav 2 tačka 3 tog zakona, Regulatorna agencija za energetiku bila je ovlašćena da 'izdaje ovlašćenja za izgradnju novih ili rekonstrukciju postojećih proizvodnih kapaciteta', u što su spadali i obnovljivi izvori.

Članom 40 stav 3 Zakona bilo je propisano da Agencija utvrđuje kriterijume za izdavanje ovlašćenja, što je ona i uradila jula 2007. donošenjem odgovarajućeg pravilnika. Kao uslov za izdavanje ovlašćenja pravilnik je propisivao prethodno pribavljanje koncesije za korišćenje prirodnog resursa. Tada važeći Zakon o učešću privatnog sektora zamijenjen je Zakonom o koncesijama s početka 2009. koji je članom 6 stav 1 tačka 8 jasno upućivao na potrebu pribavljanja koncesije radi izgradnje i eksploatacije bilo kojeg energetskog objekta.

Vlada je, ipak, odlučila da krene drugim putem, pa je donijela Uredbu o vjetroelektranama koja je u Sl. listu objavljena 07. 10. 2009. Osnov za donošenje bio je član 3 stav 1 tačka 4 Zakona o energetici, prema kojem Vlada 'definiše politiku i strategiju izgradnje novih ili rekonstrukciju postojećih kapaciteta i s tim u vezi, usvaja odgovarajuće procedure'. Donošenje uredbe kojom se do detalja razrađuje postupak izgradnje vjetroelektrane nije bilo u skladu s nadležnostima Vlade, niti resornog Ministarstva.

Uredba je propustila da propiše obavezu plaćanja koncesione naknade za korišćenje prirodnog dobra iz Zakona o koncesijama. Prema Uredbi, Ministarstvo ekonomije postaje organ koji vodi 'postupak izbora investitora za mjerenje i istraživanje potencijala vjetra, izgradnju vjetroelektrane i korišćenje zemljišta'. Obaveza Ministarstva bila je samo da obezbijedi informisanje javnosti o lokacijama, potrebnoj dokumentaciji itd.

Uredba je propisivala obavezu investitora da prije pribavljanja građevinske dozvole od Agencije za energetiku pribavi ovlašćenje za izgradnju, ali tek na kraju postupka, čime se ovlašćenje svodi na puku administrativnu obavezu. Prvi propis o mjerenju vjetra bio je Pravilnik o bližim uslovima za izbor pravnog lica za mjerenje potencijala OIE, objavljen tek 2011. godine, a prva dozvola izdata je tek 2014. godine.

U međuvremenu, Ministarstvo ekonomije je 30. 09. 2009. objavilo Poziv za izražavanje interesovanja investitorima zainteresovanim za izgradnju vjetroelektrana za lokalitete Možura i Krnovo, na koji se javilo 16 investitora. Nakon donošenja Uredbe, 24. 12. 2009. objavljen je Javni oglas za izbor investitora za izgradnju vjetroelektrana, ali oglas nije predviđao mogućnost povećanja snage iznad definisanog nivoa.

Oglasom se davalo u zakup državno zemljište na Možuri i na Krnovu 'radi projektovanja, izgradnje, korišćenja i održavanja vjetroelektrana'. Ni riječi o koncesiji, tj. davanju prava na eksploataciju prirodnog bogatstva. Oglasom je propisano da će otkupna cijena električne energije iz vjetroelektrana biti zagarantovana i fiksna tokom 12 godina rada, a da se sistemske i pomoćne usluge neće plaćati.

Navodi se da su 'izvršena mjerenja i istraživanja potencijala vjetra od strane kompanije Fersa iz Španije (Možura) i kompanije Ivicom iz Hrvatske (Krnovo)'. Pobijedili su konzorcijumi Fersa - Čelebić za Možuru, odnosno Ivicom - Mitsubishi za Krnovo. Ugovor za Možuru je potpisan 05. 08. 2010, a za Krnovo mjesec kasnije.

Cijena energije od 96 €/MWh garantovana je, ali je interesantno da pravo na neplaćanje pomoćnih i sistemskih usluga nije propisano čak ni novim Zakonom o energetici. Krnovo je izgrađeno i dobilo upotrebnu dozvolu 30. 08. 2017, a Možura tek 15. 11. 2019. Komisija za kontrolu državne pomoći ocijenila je da su sredstva koja investitor ubira kroz podsticajnu cijenu javna, ali je projekat ocijenjen kao usklađen sa zakonom.

S obzirom na cijenu energije od 96 €/MWh i planiranu godišnju proizvodnju od 215 GWh, ukupni prihod od Krnova bi za 12 godina povlašćenog statusa trebao da iznosi oko 240 miliona €. Da je ta potrošnja pokrivena iz elektrana EPCG, cijena bi varirala od 36 do 43 €/MWh, što znači da je subvencija, tj. dodatni trošak po kupce iznosio od 53 do 60 €/MWh, što za dvanaestogodišnji period garantovane cijene iznosi oko 140 miliona €.