Cijena stana u Podgorici 130 hiljada eura

Dok se širom svijeta obilježava Dan socijalne pravde, za mnoge građane Crne Gore rješavanje stambenog pitanja postaje sve udaljeniji cilj. Posljednji podaci Monstata pokazuju da prosječna cijena stana u novogradnji u Podgorici prelazi 2100 eura po kvadratu, što znači da stan od 60 kvadrata košta oko 130 hiljada eura.

S obzirom na to da trenutna prosječna plata iznosi oko 1020 eura, jasno je da bi građanin koji prima prosječnu zaradu morao da radi više od decenije kako bi otplatio stan od 60 kvadrata, i to bez troškova života i kamata na kredit. Sindikalna potrošačka korpa iznosi oko 2075 eura, što znači da ni dvije prosječne plate često nisu dovoljne ni za osnovne troškove četvoročlane porodice, a kamo li ratu za kredit i kamate.

Agent za nekretnine, Haris Osmanagić, kazao je: "Stan na Starom aerodromu prodat je po cijeni od 2500 eura po metru kvadratnom, a mladi bračni par koji je kupio taj stan je dužan da vraća kredit narednih 30 godina, a na kraju će taj iznos dostići cijenu od 200 hiljada eura." Dok se u Podgorici trenutno ne može kupiti ni jedan stan za 60 hiljada eura, u Barseloni je to, sudeći prema ponudi određenih sajtova, moguće, gdje se kvadrat kreće u prosjeku oko 5000 eura.

Ekonomista Predrag Zečević smatra da su cijene nekretnina u Crnoj Gori i Podgorici nerealno visoke. "Ne postoji ekonomska računica po kojoj jedan stan u Podgorici možete da kupite dva stana u Valensiji, Španija, koja je ekskluzivna turistička destinacija", rekao je Zečević. Dalji rast cijena nekretnina može se očekivati kada Crna Gora postane dio EU, ali Osmanagić i Zečević se ne slažu u potpunosti oko tog pitanja. Osmanagić smatra da će ulazak u EU dovesti do rasta cijena, dok Zečević vjeruje da tržišni uslovi neće biti povoljni za dalji rast.

U posljednjih pola godine, prema Osmanagiću, 90 odsto prodatih stanova je bilo uz kredite. Zečević predlaže da država oformi Fond za subvencionisanje kupovine prvog stana i da se uvede porez na ekstra profit od 15 do 20 odsto. Kupovina stana za mnoge više nije pitanje izbora, već dugoročnog zaduživanja i finansijskog rizika. U takvim okolnostima, Dan socijalne pravde mnogi dočekuju sa pitanjem da li je pravo na dom postalo privilegija, a ne osnovno ljudsko pravo.