ŽPCG uveo onlajn karte, ali kondukteri ne mogu da ih provjere

Iako lokalni vozovi nemaju ni prvi razred ni rezervisana mjesta, novi onlajn sistem Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG) ipak naplaćuje te usluge. Kompanija je zaposlenima zvanično naredila da karte provjeravaju 'naoko', jer nemaju terminal za očitavanje onlajn karata. Sve to je rezultat poslovne taktike rukovodstva državne firme, koje nije pustilo sistem renomirane firme, plaćen 300.000 eura, već je na brzinu pripremljen 'domaći' softver od 8.000 eura.

Na peronu u Podgorici kontrolor voza gleda kartu koju je putnik kupio onlajn, sa jasno naznačenom rezervacijom sjedišta, i sliježe ramenima. 'Nije moguće rezervisati mjesto, ovo je lokalni voz i takav servis ne postoji', kaže on novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Karta je, ipak, koštala više nego duplo od redovne cijene, upravo zbog te rezervacije koja ne postoji. Prema nalazima CIN-CG, novi sistem onlajn prodaje karata ŽPCG naplaćuje putnicima usluge koje kompanija, u ovom trenutku, tehnički ne može da isporuči.

CIN-CG je imao uvid u više desetina karata koje to potvrđuju, bilo da je riječ o rezervaciji mjesta na linijama gdje ona ne postoji, o prvoj klasi u vozovima koji je nemaju, ili o mjestu u kolima za spavanje na relaciji Bar-Beograd, gdje putnik koji je rezervisao ležaj i skuplje ga platio, nije siguran da će ga i dobiti jer kontrolori u vozu nemaju nikakav uvid u onlajn servis. Pored problema za putnike, nevolja ima i za samu kompaniju. Kako kondukteri nemaju nikakav uređaj kojim bi provjerili da li je karta uopšte validna, svako sa osnovnim znanjem uređivanja fajlova može da izmijeni ime na kupljenoj karti bez ikakvog rizika da bude otkriven i da se vozi badava.

Sistem, dostupan na tickets-zpcg.me, uspostavljen je zvanično 21. jula 2026. godine, za međunarodne vozove između Crne Gore i Srbije i sve relacije u unutrašnjem saobraćaju. Izvršna direktorica Dragana Lukšić tom prilikom je izjavila da je cilj jednostavnija, brža i dostupnija kupovina karata. Sedam dana kasnije, ŽPCG je saopštio da je prodato 787 karata i pohvalio prihod od oko 38.000 eura, uz ocjenu da je sistem pokazao stabilnost, s minimalnim brojem reklamacija.

Reklamacije i negativna iskustva sa onlajn sistemom ŽPCG navode i strani putnici, u komentarima na javnoj Facebook stranici 'The Man in Seat 61'. Ova stranica, koju vodi bivši britanski željeznički službenik Mark Smith, prati više stotina hiljada ljudi i koristi se kao referentni izvor za planiranje međunarodnih putovanja vozom. Jedan putnik opisuje kako je onlajn rezervisao dva dvokrevetna kupea za četvoro putnika na relaciji Beograd - Bar, ali po dolasku na voz osoblje nije imalo nikakvu evidenciju o njegovoj rezervaciji. CIN-CG je imao uvid u kartu tog putnika: naplaćeno mu je 155,50 eura za rezervaciju četiri ležaja u dva dvokrevetna kupea, bez ijednog podatka o broju vagona ili kupea.

Drugi putnik navodi da je nakon kupovine karte s doplatom za spavaća kola dobio potvrdu bez broja vagona i ležaja. Kada je na peronu pitao osoblje kako sistem funkcioniše, oni tu vrstu potvrde nikada ranije nisu vidjeli niti su znali kako da postupe. Prema trenutnoj cijeni na sajtu ŽPCG-a, karta za rutu Bar - Beograd košta 23,80 eura za drugi razred, odnosno 35,60 eura za prvi razred. Prema navodima zaposlenih, jedini proizvod na koji se prvi razred zaista odnosi jeste jednokrevetni kupe u spavaćim kolima, koji uz obaveznu kartu prvog razreda ukupno košta 83,60 eura po pravcu.

Onlajn sistem, međutim, nudi opciju 'prvi razred' i uz dvokrevetne i trokrevetne kabine, iako takva kombinacija u ponudi ŽPCG-a ne postoji, pa putnik plaća skuplju tarifu za uslugu koju ne dobija. Na lokalnim linijama unutar Crne Gore problem je drugačiji i najčešće pogađa putnike koji ne poznaju domaći sistem, prevashodno strance. Novinari CIN-CG-a su 31. jula simulirali kupovinu karte za voz 6101 na relaciji Podgorica - Virpazar i utvrdili da platforma, uz cijenu drugog razreda od dva eura, nudi i opciju 'rezervacija sjedišta' za dodatna tri eura. Tako ukupna cijena raste na pet eura, više nego duplo od redovne.

Provjerom iste relacije šest dana kasnije, 3. avgusta, cijena rezervacije se promijenila na dva eura, što znači da je ukupna cijena za identičnu uslugu, na istoj relaciji, u razmaku od nedjelju dana, varirala za trećinu, bez ikakvog objašnjenja na samoj platformi. Sam sistem, u napomeni ispod te opcije, pritom oba puta priznaje da 'rezervacija sjedišta nije obavezna na lokalnim linijama' i da se 'brojevi kola i sjedišta ne dodjeljuju onlajn, već ih raspoređuje osoblje voza'. To znači da platforma nudi i naplaćuje uslugu za koju sama, u sopstvenom interfejsu, priznaje da je nepotrebna i da ništa ne garantuje.

Slična razlika postoji i kod klase vožnje: pri kupovini karte za lokalni voz 6155 na relaciji Podgorica - Bar, platforma nudi opciju '1. razred' po cijeni od 4,20 eura, naspram 2,80 eura za drugi razred, iako lokalni vozovi u Crnoj Gori nemaju prvu klasu. Sve se ovo dešava dok je, mjesec dana prije lansiranja sistema, sa projekta uklonjen cio stručni tim koji ga je gradio godinu i po. Upozorenja zaposlenih o manjkavosti sistema i mogućoj zloupotrebi ostala su, prema dokumentaciji u koju je CIN-CG imao uvid, bez ikakvog odgovora rukovodstva.

Svaka elektronski izdata karta nosi QR kod koji bi, u teoriji, trebalo da kondukteru omogući trenutnu provjeru njene validnosti. U praksi, taj kod je potpuno neupotrebljiv jer zaposleni nemaju čak ni uređaj kojim bi ga očitali. Umjesto toga, preporučeno im je da kontrolu sprovode vizuelno. CIN-CG je, radi provjere navoda zaposlenih o mogućnosti falsifikovanja, testirao jednu legalno kupljenu elektronsku kartu, izdatu na ime jednog od novinara CIN-CG-a za relaciju Podgorica - Aerodrom. Jednostavnom izmjenom PDF dokumenta, bez ikakvog posebnog znanja informatike, redakcija je promijenila samo ime putnika, ostavljajući QR kod, broj karte i sve ostale podatke nepromijenjene.

Prema uputstvima na samoj karti, 'izmijenjene ili nečitke karte nisu važeće'. Ali, kako kondukteri nemaju uređaj kojim bi tu izmjenu otkrili, ovo upozorenje u praksi ne znači ništa. Kao dodatni dokaz da zaposleni nemaju odgovarajuću opremu, CIN-CG je imao uvid u dokument naslovljen 'Uputstvo za kontrolu onlajn karata u vozu bez mobilnih terminala', izdat 30. jula 2026. godine, koji potpisuje vršilac dužnosti direktora sektora za saobraćajne transportne i komercijalne poslove Todor Tomašević. Dokument nalaže kondukterima da, 'u nedostatku mobilnih terminala', kartu provjeravaju tako što će zatražiti od putnika da pokaže elektronsku kartu, vizuelno uporediti ime, relaciju, datum i razred, i uporediti ime sa ličnim dokumentom. Međutim, u praksi zakonsko ovlašćenje da traži na uvid lični dokument ima prvenstveno policija.

Nigdje u uputstvu se ne pominje provjera QR koda niti bilo kakav tehnički alat za potvrdu validnosti karte u realnom vremenu. Dokument je izdat samo tri dana nakon što je sindikat pisanim putem upozorio rukovodstvo na identičan problem, i dan prije nego što je kompanija javno saopštila da u sistemu 'ne postoje nikakve anomalije'. Iz Sindikata kažu da se u lokalnom putničkom saobraćaju svakodnevno pojavljuje sve veći broj onlajn kupljenih karata, zbog čega kondukteri ne mogu pravilno obavljati poslove kontrole i naplate.

Ovi navodi poklapaju se sa sadržajem pisanog dopisa koji je Jedinstveni sindikat radnika ŽPCG-a 27. jula 2026. uputio izvršnoj direktorici, predsjedniku i članovima Odbora direktora i Unutrašnjoj kontroli. Predsjednik Sindikata Miroslav Babović u dopisu traži hitnu obustavu prodaje onlajn karata. Prema navodima iz dopisa Sindikata, razlike u cijeni između onlajn i šalterske prodaje karata zabilježene su na više relacija, uključujući spavaća kola na liniji Podgorica - Beograd, kartu na relaciji Aerodrom - Sutomore i grupnu kartu na lokalnom vozu 6102 na relaciji Bar - Bijelo Polje. Konkretni iznosi prikazani su u posebnom grafiku. Sindikat tvrdi da ovakvih slučajeva ima na desetine, pa i na stotine.

Svi sagovornici sa kojima je CIN-CG razgovarao potvrđuju anomalije i saglasni su da kondukteri prije lansiranja sistema nisu prošli nikakvu obuku, niti su bili upoznati sa izgledom onlajn karata. Prvi put su ih vidjeli tek u vozu. Jedini pisani dokument koji se bavi njihovim postupanjem s takvim kartama jeste uputstvo od 30. jula, objavljeno tek devet dana nakon zvaničnog starta prodaje.