Prvi konkretan korak za spas Plavskog jezera

Stručnjaci decenijama upozoravaju da prirodnom biseru na sjeveru prijeti nestanak zbog ubrzanog zasipanja nanosom iz sistema Ljuča – Grnčar. Predložene hitne mjere podrazumijevaju čišćenje jezerskog basena, stabilizaciju riječnih obala i sanaciju kritičnih erozivnih zona na padinama.

Zaštita Plavskog jezera ne može se zasnivati na jednoj izolovanoj mjeri, već je potreban fazni, sistemski i investiciono održiv pristup koji jezero, riječni sistem i sliv sagledava kao jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. Zbog toga je Vlada u dokumentu „Netehnički rezime projekta Rehabilitacija Plavskog jezera“ predložila tri ključna pilot-projekta: uklanjanje nanosa iz samog jezera, stabilizaciju riječnih obala duž rijeke Ljuče i stabilizaciju padina u području Durmitor fliša. To predstavlja početni, ali presudan korak u uspostavljanju dugoročnog plana spasavanja i rehabilitacije ovog dragocjenog resursa.

Plavsko jezero je prirodno ledničko, smješteno je u Plavsko-gusinjskoj dolini, na 906 metara nadmorske visine. Grad Plav se neposredno naslanja na obalu, zbog čega ono ima poseban ekološki, društveni, mikroklimatski, ambijentalni i razvojni značaj za stanovništvo tog kraja. Jezero predstavlja izvorište rijeke Lim, a njegov sliv obuhvata približno 363,6 kvadratnih kilometara, prikupljajući vode sa prostora Prokletija i Visitora. Najveći dio sliva nalazi se u Crnoj Gori (značajan dio pripada Nacionalnom parku Prokletije), dok se manji dio, uključujući podsliv rijeke Grnčar, prostire na teritoriji Albanije.

Zbog načina postanka, geografskog položaja i hidrološke uloge, Plavsko jezero ima izuzetnu vrijednost koja se ogleda u očuvanju biodiverziteta, regulaciji vodnog režima i ublažavanju lokalnih mikroklimatskih uticaja. Zato njegovo očuvanje nije samo pitanje zaštite jednog vodnog tijela, već opstanka ekološke stabilnosti i razvojnih potencijala cijelog plavsko-gusinjskog područja. Međutim, stručnjaci i ekolozi već godinama ukazuju na to da je stanje više nego alarmantno i da tom prirodnom biseru prijeti potpuno uništenje ukoliko se ne preduzmu hitne mjere.

Glavni uzrok takvog kritičnog stanja jeste ubrzano zasipanje nanosom koji dolazi iz sliva, najintenzivnije kroz riječni sistem Ljuča – Grnčar. Stvaranje i transport nanosa posljedica su erozije padina, nestabilnosti riječnih obala, bujičnih tokova, načina korišćenja zemljišta i sve izraženijih klimatskih promjena. Ranijim stručnim analizama procijenjeno je da se u slivu godišnje proizvede približno 300.000 kubika nanosa, od čega se oko 10 odsto trajno nataloži u jezerskom basenu. Ukoliko se ovaj trend nastavi bez sistemskog rješavanja, procijenjeno je da bi jezero moglo u potpunosti nestati u periodu od 200 do 300 godina.

Na ozbiljnost tog procesa već očigledno ukazuju promjene u djelovima jezera kao što su Martinovića blato i Šarkinovića zaliv, koji su nekada bili povezana vodna tijela, a danas su u značajnoj mjeri zahvaćeni procesima zarastanja i zamuljivanja. Nastavak akumulacije nanosa dodatno će smanjivati dubinu, zapreminu i površinu vodnog ogledala, uništavajući vodena staništa i ukupnu ekološku funkciju jezera – navedeno je u dokumentu.

Noviji ekspertski pregledi i terenska zapažanja potvrdili su hitnost djelovanja, ali i ukazali na potrebu da se mjere planiraju pažljivo zbog neizvjesnosti u pogledu hidro-sedimentoloških procesa. Zato osmišljene pilot-aktivnosti imaju dvostruku ulogu: neposredno smanjenje pritisaka na jezero i prikupljanje iskustvenih podataka koji će biti osnova za donošenje budućih krupnih investicionih odluka.

Prvi pilot-projekat odnosi se na uklanjanje nanosa iz Plavskog jezera i usmjeren je na sanaciju već akumuliranog taloga koji negativno utiče na kvalitet vode, morfologiju dna i sposobnost ublažavanja poplavnih talasa. U toj fazi, izmuljivanje se smatra najdirektnijom i najizvodljivijom mjerom. Planirano je ciljano uklanjanje sedimentnih naslaga i produbljivanje odabranih zona, posebno tamo gdje je izraženo smanjenje dubine i intenzivan razvoj makrofitske vegetacije. Kroz ovaj pilot dobiće se važne informacije o sastavu i količini nanosa, tehničkoj izvodljivosti radova, troškovima i ekološkim uticajima. Posebna pažnja biće posvećena izboru lokacija kako bi se izbjegla osjetljiva staništa zaštićenih vrsta, dok će se transport i odlaganje materijala planirati tako da se uticaj na životnu sredinu svede na minimum.

U okviru drugog predviđena je stabilizacija obala rijeke Ljuče, koja predstavlja ključni put transporta nanosa prema jezeru. Ljuča je u velikoj mjeri neregulisana i meandrirajuća rijeka, sa aktivnom erozijom spoljnih krivina. Zbog prirodne dinamike dolazi do bočne migracije korita, gubitka zemljišta, ali i direktnog ugrožavanja regionalnog puta između Gusinja i Plava. Cilj je stabilizacija obala na odabranim dionicama gdje erozija neposredno ugrožava infrastrukturu. Pored smanjenja rizika i unosa nanosa u jezero, taj projekat ima i demonstracionu funkciju jer treba da pokaže kako lokalizovane mjere utiču na prirodni riječni tok i koja su rješenja primjenjiva u sličnim uslovima – piše u materijalima.

Treći pilot-projekat usmjeren je na smanjenje stvaranja nanosa na samom njegovom izvoru – kroz stabilizaciju padina u području Durmitor fliša. Tokom intenzivnih padavina i bujičnih događaja, sa ovih nestabilnih padina pokreću se velike količine materijala koji se erozijom i plitkim klizištima transportuje prema dolinama Ljuče i Grnčara, a potom u jezero. Budući da je erozija prirodan proces koji se ne može potpuno zaustaviti, fokus je na smanjenju količine materijala koji dospijeva u vodotokove kroz stabilizaciju kritičnih zona, usporavanje površinskog oticanja i povećanje zadržavanja nanosa duž puteva transporta – piše u opisu planiranih aktivnosti.

Autori dokumenta koji je objavila Vlada zaključuju da ovi pilot-projekti predstavljaju prekretnicu za spas jezera. Njihova svrha nije samo sprovođenje pojedinačnih mjera na terenu, već stvaranje pouzdane osnove za buduće velike investicije i dugoročno upravljanje slivom. Kombinacijom intervencija u samom jezeru, duž riječnog sistema i na eroziono aktivnim padinama, problem nanosa se tretira sveobuhvatno – od njegovog nastanka do akumulacije, čime se doprinosi dugoročnom očuvanju Plavskog jezera kao prirodnog i ekološkog resursa od izuzetnog značaja za Crnu Goru – konstatovali su.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Opština Plav uputili su javni poziv građanima, privrednim društvima, NVO, državnim i lokalnim organima da se uključe u pripremu projektnog zadatka za izradu dokumentacije za zaštitu životne sredine i socijalna pitanja za pilot-projekat rehabilitacije Plavskog jezera, koji se finansira uz podršku Svjetske banke. Cilj konsultacija koje traju do 10. jula jeste razmatranje stavova, potreba i prijedloga javnosti u vezi sa ekološkim i socijalnim rizicima, obuhvatom projekta i preduslovima koje treba uzeti u obzir prije izrade konačnog projektnog zadatka. U okviru javnih konsultacija 9. jula biće održan okrugli sto u sali Doma kulture Plav, sa početkom u 11 časova – navedeno je u pozivu.

Podaci stručnjaka i ekologa potvrđuju opravdanost strahovanja od nestanka jezera. Plavsko jezero je 1913. godine imalo površinu od 5,4 kvadratna kilometra, a 55 godina kasnije 3,4 kvadratna kilometra. Danas je njegova površina pala na svega oko dva kvadratna kilometra, što potvrđuje da se pod uticajem negativnih faktora stalno smanjuje. Da je proces u ubrzanju pokazuju i mjerenja Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore. Sedamdesetih godina prošlog vijeka površina takozvanog vodnog ogledala iznosila je oko 199 hektara, dok je 2009. godine izmjereno 179,5 hektara. To znači da se u tom periodu od četrdeset godina površina smanjila za oko deset procenata. Za 17 odsto smanjila se i zapremina jezera, pa umjesto nekadašnjih 7,7 miliona kubnih metara vode, ono sada iznosi 6,3 miliona.