Posrnuće crnogorskoga pravosuđa: Analiza trenutne situacije

U Crnoj Gori se danas lako upravlja – neki su ucijenjeni, neki ustrašeni, neki kupljeni, a neki dragovoljno pristaju na ulogu epizodista u planovima koji se kroje u obavještajnoj službi jedne susjedne države, čiji je bivši direktor danas ambasador te države u Crnoj Gori.

Najnovija dešavanja uključuju odluke Apelacionog suda koji je potvrdio oslobađajuće presude za sve optužene u vezi sa pokušajem državnog udara. Ova situacija ukazuje na duboku krizu crnogorskoga pravosuđa, koja se ogleda u sistematskom urušavanju pravnih normi i procedura.

Hronologija događaja počinje 8. marta 2017. godine kada je Viši sud u Podgorici prihvatio sporazume o krivici u tzv. slučaju državni udar, što je rezultiralo kaznama za pet osoba. Međutim, situacija se drastično mijenja nakon 2020. godine kada na vlast dolaze politički akteri povezani sa prvostepeno osuđenim. U februaru 2021. godine Apelacioni sud ukida presude i vraća slučaj na ponovno odlučivanje, dok su ključni akteri u ovom postupku, poput zamjenika glavnog specijalnog tužioca Saše Čađenovića, uhapšeni pod sumnjivim okolnostima.

U julu 2024. godine, sudija Zoran Radović, koji je izabran za predsjednika Višeg suda, donosi odluku o oslobađanju svih optuženih, uz obrazloženje da nikakvog krivičnog djela nije ni bilo. Ova odluka dolazi 11 mjeseci nakon prethodnih presuda i izaziva brojne sumnje o političkom uticaju na pravosudni sistem.

U međuvremenu, Apelacioni sud je 30. decembra 2025. godine potvrdio odluku Višeg suda, a predśedavajuća vijeća koja su donijela ovu odluku, sudija Vesna Moštrokol, iznenada je podnijela ostavku. Ova situacija dodatno naglašava problem nedostatka pravne sigurnosti i integriteta u crnogorskom pravosudnom sistemu.

Zaključno, trenutna situacija u crnogorskom pravosuđu predstavlja sliku totalnog posrnuća, gdje se pravosnažne presude dovode u pitanje, a pravosudni sistem postaje alat političkih interesa. Dok se neki akteri suočavaju s pravdom, drugi ostaju nedodirljivi, što dodatno produbljuje krizu povjerenja građana u institucije.