Siromaštvo u Crnoj Gori: Direktorska plata kao 30 socijala

Svjetski dan socijalne pravde, 20. februar, u Crnoj Gori dočekuje se u teškim okolnostima, gdje jedna četvoročlana porodica godišnje dobija pomoć od oko 2.000 eura. Ovaj iznos predstavlja trećinu mjesečne zarade jednog direktora državnog preduzeća, kojem se samo varijable, zimnica i naknada za prekovremeni rad mjere najmanje jednim iznosom godišnje socijalne pomoći.

Granica siromaštva za četvoročlanu porodicu, prema računici Monstata, iznosi 695 eura, što je četiri puta više od materijalnog obezbjeđenja četvoročlane porodice. Zvanični podaci pokazuju da je svaki peti stanovnik Crne Gore u riziku od siromaštva. Svaki osmi zaposleni ima platu na nivou minimalne zarade sa srednjim obrazovanjem (600 eura), dok svaki drugi penzioner prima minimalnu penziju od oko 450 eura.

Iako se Crna Gora, prema Ustavu, deklarativno zalaže za socijalnu pravdu, osim mizernih iznosa socijalnih davanja, čini se da izostaje reakcija nadležnih u pravcu smanjenja siromaštva, posebno cikličnog siromaštva, te podrške porodicama, naročito djeci i starima. Za minimum uslova dostojanstvenog života potrebne su najmanje dvije prosječne plate, dok se život za ogroman dio građana svodi na sastavljanje kraja s krajem.

Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, direktorica humanitarne fondacije Banka hrane, Marina Medojević, upozorava da je siromaštvo i dalje potcijenjeno u Crnoj Gori, jer se ne mjere realni životni troškovi i nisu vidljivi ljudi koji žive na ivici egzistencije.

– Siromaštvo zaposlenih je tema koja se zaobilazi jednako kao i socijalna penzija. Tek dvije prosječne plate su dovoljne za mjesečnu potrošačku korpu. Mali je broj porodica koje ih imaju. Procenat građana koji sastavaljaju kraj s krajem, uz manje ili više poteškoća, iznosi 76,6 odsto. Skoro svaki četvrti građanin kasni sa ratom za kredit, kirijom, plaćanjem računa... Nedavno su crnogorski penzioneri "uvaženi" povećanjem primanja za 1,74 eura. Slično su prošli i korisnici socijalnih davanja. Jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima (MOP) kreće se od 100 do 190 eura, a prima ga svaki deseti socijalno ugroženi – ukazala je Medojević.

Ona podsjeća da socijala za četvoročlanu porodicu iznosi 170,11 eura, dok je granica siromaštva za četvoročlanu porodicu (po Monstatu) 695 eura.

– Naša država svjesno drži građane daleko ispod službene linije siromaštva. Sindikalna potrošačka korpa ukazuje da je samo za hranu potrebno 630 eura. Mi u Banci hrane pitamo Vladu i resorno ministarstvo koliko porodica ima taj minimum novca za hranu – ističe Medojević.

Ona također naglašava da se država, zbog privilegujuće poreske politike, odrekla 104 miliona eura od prometa goriva za jahte u Porto Montenegru.

– Koliko miliona se odriče, i iz kojih motiva, zbog neplaćanja poreza na izdavanje stanova i ekstraprofita, nije poznato. Na socijalnu pomoć, penzije, dječiji dodatak srazmjeran primanjima i prihodima porodice gleda se kao na trošak, što nije slučaj sa rasipničkim troškovima javnih funkcionera. Želi se stvoriti percepcija da je težak položaj ugroženih lična odgovornost, a ne posljedica propusta u sistemu zapošljavanja, obrazovanja, privatizacije i neefikasne socijalne politike – naglasila je Medojević.

Direktorica Banke hrane smatra da bi podatak o broju porodica koje imaju minimum novca za hranu bio precizan da imamo socijalni karton svih građana.

– Poslednji podaci UNICEF-a pokazuju da 25,6 odsto djece u Crnoj Gori živi u riziku od siromaštva, što je znatno više od prosjeka u EU. Dugoročno rješenje zahtijeva kontinuirana, sistemska ulaganja u obrazovanje, zdravstvo, socijalne usluge, stanovanje, zaštitu djece... Dok ogromni državni aparat troše milione eura za kupovinu novih vozila, a ne štedi se ni na primanjima javnih funkcionera, pa se ona uvećavaju raznim dodacima i varijablama, a uz to se političkim partijama dijele milioni eura, građani dobijaju par eura na ime uvećanja primanja. Ovo su pokazatelji neodgovornosti, socijalne nepravde i prioriteta koje imaju nosioci vlasti – zaključila je Medojević.