Sloboda rada i nedjelja: Pravo na rad u savremenom društvu

U savremenom društvu, sloboda rada je fundamentalno pravo koje se ne može ograničiti, čak ni u dane nedjelje. Ova sloboda je ključna za razvoj, ekonomsko i socijalno blagostanje, kao i za očuvanje biodiverziteta. Ljudska evolucija, koja je doprinijela stvaranju današnjeg Homo sapiensa, proizašla je iz procesa rada i misaone djelatnosti, čime je stvorena osnova za savremeni napredak.

Rad je izvor ekonomskog, privrednog i socijalnog bogatstva, a pravo na rad je jedno od temeljnih prava savremenog međunarodnog poretka. Francuski socijalutopisti su još davno proklamovali: 'Dajte mi pravo na rad, poklanjam vam vlasništvo.' Ova ideja je potvrđena kroz razne međunarodne dokumente, uključujući Povelju Ujedinjenih nacija iz 1945. godine i Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine, koji su postavili temelje za ljudska prava, uključujući pravo na rad.

U Crnoj Gori, Ustav garantuje slobodu preduzetništva, ali i pravo na rad te zaštitu za vrijeme nezaposlenosti. Nažalost, terminologija koja se koristi u crnogorskom ustavnom pravu nije u potpunosti usklađena sa međunarodnim standardima, jer se umjesto 'radnika' i 'pravične zarade' koriste termini 'zaposleni' i 'odgovarajuća zarada'. Radnicima koji rade nedjeljom trebalo bi omogućiti dodatne slobodne dane, kao i povećanje naknade za rad tokom ovog dana.

Ova pitanja se ne mogu posmatrati izolovano, jer su u međuzavisnosti sa pravima na skraćeno radno vrijeme. Skraćivanje radnog vremena je preduslov za ljudsku slobodu i rezultat je tehnološkog napretka. Od francuske buržoaske revolucije, ovo pravo je zapostavljeno, a sada je trenutak da se konverzija 'tri osmice' (rad, odmor, kultura) realizuje.

Sloboda rada je autonomno pravo koje zastupaju poslodavci i sindikati, te se ne može posmatrati kao sukobljene strane. S obzirom na važnost ovog fenomena, potrebno je dublje proučiti i regulisati pitanja koja se tiču slobode rada, uključujući i religijske aspekte koji se često vežu za nedjelju kao dan odmora. Ova pitanja bi trebala biti regulisana kroz kolektivne ugovore o radu, kako bi se uspostavila ravnoteža između prava radnika i potreba tržišta rada.

Na kraju, ključno je razumjeti da svijet neće postići ravnotežu dok se ne bude okretao oko sunca rada, kako je to nekada rekao Karl Marks.