Od milion i po evra do praznog optužnog predloga: Šta se dešava u akciji „Lugansk“

Glavni pretres za Danku Savića zakazan je za 12. februar 2026. godine u 10 časova. Savić, koji se trenutno nalazi u pritvoru, smatra se žrtvom apsurdne i politički motivisane pravne konstrukcije. Crnogorski državni organi pokreću krivični postupak protiv lica koje posjeduje rusko državljanstvo, koristeći njegov pasoš kao dokaz protiv njega. Ovakvo postupanje stvara nelogičnu situaciju da se Rus goni za navodno učešće u stranim oružanim formacijama, iako se radi o domaćoj vojsci za njega.

Akcija policije pod nazivom „Lugansk“ započela je krajem novembra prošle godine, a od 26. novembra javnost je izložena intenzivnoj medijskoj kampanji u kojoj su pojedini predmeti, simboli i lične stvari predstavljeni kao dokaz ozbiljne bezbjednosne prijetnje. Tokom protekla dva i po mjeseca, IN4S je objavio niz tekstova koji dokumentuju i razotkrivaju pravnu i medijsku manipulaciju u okviru ove akcije.

Pokazano je da: – policija i tužilaštvo ćute o ključnim činjenicama, uključujući novac u iznosu od 1.500.000 evra, koji je kroz zvanično saopštenje policije predstavljen javnosti, ali se nikada nije našao u optužnom predlogu; – pritvor Danka Savića traje bez ijednog javnog izvinjenja njemu ili javnosti koja je dovedena u zabludu fotografijama legalno i uredno registrovanog oružja; – javnosti je nametnut politički motivisan narativ o „paravojnim strukturama“ i „ruskom faktoru“, zasnovan na selektivno odabranim i medijski eksploatisanim predmetima, a ne na utvrđenim činjenicama.

U akciji su korišćeni dominantno legalni predmeti, uključujući kolekciju oružja Vukomana Bulatovića, ruske i kozaka zastave i kozaka odijelo, kako bi se konstruisala percepcija bezbjednosne prijetnje. Posebnu težinu cijeloj priči daje svjedočenje vlasnika kozaka odijela, koji je za IN4S potvrdio da je riječ o uniformi koju je godinama čuvao kao ličnu i duhovnu stvar, sa željom da u njoj bude sahranjen. Taj predmet, koji za njega ima isključivo lični i simbolički značaj, u policijskoj akciji i medijskim nastupima tretiran je kao dokaz navodnog paravojnog djelovanja.

Slično tome, Vukoman Bulatović je za IN4S više puta istakao da je njegov lični arsenal uredno prijavljen, legalan i registrovan, te da nikada nije korišćen u bilo kakve nezakonite svrhe. Ipak, policija je upravo od tih predmeta napravila obsežan foto-elaborat sa deset i više dugih cevi, koji je potom korišćen u medijima kako bi se akciji „Lugansk“ dao privid ozbiljne bezbjednosne prijetnje.

U takav kontekst uključuje se i Centar za demokratsku tranziciju (CDT) sa svojom platformom „Raskrinkavanje“, koji u analizi rada IN4S-a ne nastoje da razjasne sporene činjenice, već da diskredituju istraživački novinarski rad. CDT navodi: „IN4S u svom naslovu tvrdi da je oduzeto ‘ukopano odijelo, metak iz 1999. godine, a da navedenih dokaza nema nigde’, zbog čega ovu objavu ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.“ Međutim, ova ocjena ignoriše suštinu: novac koji je medijski prikazivan nikada nije dokumentovan u optužnom predlogu, a predmeti koji su korišćeni za medijsku konstrukciju „ruskog faktora“ — ukopano odijelo, ruske i kozaka zastave i kolekcija oružja Vukomana Bulatovića — jesu legalni, registrovani pred crnogorskim državnim organima i ne predstavljaju dokaze bilo kakvih ilegalnih aktivnosti.

Ovakvim pristupom „Raskrinkavanje“ ne opovrgava činjenice, već nastoji da relativizuje i diskredituje istraživački rad IN4S-a koji je dokumentovano ukazao na nepravilnosti u postupanju policije i tužilaštva. Kako je IN4S već ukazao u tekstu „Agenti su među nama“, dio NVO sektora u Crnoj Gori djeluje kao politički instrument spoljašnjih centara uticaja, pod plaštom civilnog društva i takozvanog fakt-čekerstva.

Mediijska konstrukcija „rusko faktora“ u slučaju „Lugansk“ oslanjala se na: – legalno prijavljenu kolekciju oružja Vukomana Bulatovića; – bajonete, sablje i kozaka mačeve; – ruske i kozaka zastave; – kozaka odijelo korišćeno u humanitarne i folklorne svrhe; – manevarski metak i uredno registrovan pištolj; – lične stvari i dokumenta koja su bez pravnog osnova povezivana sa „paravojnim aktivnostima“.

Slučaj Danka Savića nije samo pravno pitanje, već i primjer medijsko-političke manipulacije. On pokazuje kako se legalne činjenice mogu pretvoriti u bezbjednosni spektakl, a istraživačko novinarstvo proglasiti „manipulacijom“ onda kada naruši pažljivo konstruisan narativ. IN4S će nastaviti da prati ovaj slučaj do kraja. Javnost ima pravo da zna gdje prestaje pravo, a gdje počinje medijski spektakl i policijsko-politička manipulacija.