Šta unosimo u organizam kada jedemo paradajz zimi?

Dugo nakon što ljeto prođe, mnogi ne odustaju od svježeg paradajza u salatama, sendvičima ili sosovima, ali rijetko se zapitamo kakav paradajz zapravo kupujemo u prodavnicama van sezone. Tokom zimskih mjeseci na rafovima se mogu naći različite vrste paradajza – od čeri paradajza, preko klasičnih srednjih i krupnih plodova, do šarenih sorti. Ostaje pitanje koliko se takav paradajz zaista može mjeriti sa onim ljetnjim, ali i kakvi se procesi kriju iza njegove proizvodnje.

Većina zimskog paradajza u prodavnicama dolazi iz plastenika ili iz toplijih zemalja poput Španije, Holandije, Italije ili Maroka. Za razliku od ljetnjeg paradajza koji sazrijeva na otvorenom uz puno sunca i prirodnih ciklusa, ovaj paradajz se gaji u kontrolisanim uslovima: temperatura, svjetlost i vlažnost se pažljivo regulišu kako bi biljke rasle i donosile plodove tokom cijele godine. U plastenicima se koriste đubriva, sistemi za navodnjavanje i, donekle, pesticidi. Svi proizvodi moraju da ispunjavaju standarde EU, što znači da su bezbijedni za jelo.

Međutim, ukus i tekstura ovog paradajza često se razlikuju od ljetnjeg, sunčanog paradajza koji mnogi pamte iz svojih bašta ili lokalnih pijaca. Zimski paradajz je obično čvršći, sa manje sočnom unutrašnjošću i nešto blažim ukusom. Čeri paradajzi često zadržavaju slađi i intenzivniji ukus od klasičnog velikog paradajza zimi, što ih čini idealnim za salate i grickalice. Klasični veći paradajz može biti blago neutralan zimi, čime ne razvijaju punu aromu koju razvija paradajz sazreo na suncu.

Još jedan važan faktor je vrijeme berbe i transporta: dok ljetnji paradajz često sazrijeva na biljci i stiže na tržište gotovo svjež, zimski paradajz se često bere prije pune zrelosti kako bi izdržao transport, sazrijevajući u skladištima ili na policama. To dodatno utiče na ukus i aromu, čineći ih manje intenzivnim.

Iako zimski paradajz rijetko ima tako dobar ukus kao ljetnji, postoje načini da odaberete najbolji. Izaberite paradajz koji je čvrst, ali blago elastičan na dodir. Provjerite boju: intenzivna crvena, narandžasta ili žuta često ukazuje na bolju zrelost i ukus. Provjerite miris: paradajz bi trebao imati prepoznatljiv, blag miris paradajza, čak i zimi. Čeri paradajz često ima bolju teksturu i slađi ukus zimi od većih sorti. Ako imate vremena, možete kratko ostaviti paradajz na sobnoj temperaturi prije upotrebe – ovo pomaže da se istakne ukus.

U zaključku, zimski paradajz nije loš ili nezdrav, ali se razlikuje od ljetnjeg paradajza: manje je sočan, blažeg je ukusa i čvršće teksture. Uz nekoliko trikova u izboru i pripremi, čak i zimski paradajz može biti ukusan i aromatičan, dovoljno dobar da osvježi zimske salate i jela.