Nakon 32 godine od napada na Markale: Optužbe prema Srbima bez dokaza

Na današnji dan, 5. februara 1994. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini, na pijači Markale u centru Sarajeva, od samo "jedne minobačkaške granate" kalibra 120 mm, poginulo je 68 ljudi, a 142 su ranjena. Ovaj događaj odmah su iskoristile vlasti Alije Izetbegovića i zapadne države kako bi optužile Srbe. Događaj je poslužio kao povod za povlačenje teškog naoružanja sa položaja oko Sarajeva, dok je zahtjev Republike Srpske za osnivanje istražnog tima odbijen i nikada nije sproveden.

Na 32. godišnjicu napada, sarajevski mediji i dalje tvrde da je "granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske", ističući da je "minobačkaška granata 120 mm ispaljena s agresorskih položaja ubila 69 i ranila 142 civila", te da su "Markale postale simbol terorisa građana Sarajeva tokom opsade". Iako nema balističkih dokaza koji bi potvrdili da je granata došla sa srpskih položaja, mediji insistiraju na ovoj verziji događaja.

Na osnovu presuda protiv generala Stanislava Galića i Dragomira Miloševića u Haškom tribunalu, mediji koriste tvrdnje da je "sudski utvrđeno da je granata došla s položaja VRS", ali se ne navodi da su presude zasnovane na širem kontekstu sistematskog granatiranja Sarajeva, a ne na pojedinačnim incidentima. Haški tribunal je, naime, utvrdio da su "granate dolazile s teritorije pod kontrolom Vojske RS", ali to nije dovoljno za konačne zaključke o ovom slučaju.

Berko Zečević, balističar, je tokom suđenja istakao da postoji više mogućih lokacija sa kojih je granata mogla biti ispaljena, od čega su pet mjesta bila pod kontrolom VRS, a jedno pod kontrolom Armije RBiH. On je naveo da je pozicija Armije BiH bila vidljiva posmatračima UNPROFOR-a i da nisu zabilježili ispaljivanje granate tog dana. Kasniji izvještaji međunarodnih stručnjaka sugeriraju da je događaj korišćen kao sredstvo propagande protiv Srba.

Poslanik Slobodan Đ. Bijelić je za "Večernje novosti" izjavio da se "masakr na Markalama" može posmatrati kao provokacija, a slične tvrdnje iznio je i Branimir Kojić, predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS. Oni smatraju da je napad na Markale bio podvala srpskom narodu, a da su Srbi neutemeljeno optuženi.

U međuvremenu, istražni timovi koji su se bavili ovim slučajem došli su do različitih zaključaka, a neki su potvrdili da nema jasnih dokaza ko je odgovoran za prvi napad na Markale. Jasuši Akaši, tadašnji izaslanik UN, ponovio je 2011. godine da nije jasno ko je odgovoran.

U zaključku, više od tri decenije kasnije, Markale ostaju daleko od konačne istine i pravnog epiloga koji bi razjasnio ko je i s kojim motivima naredio masakr na gradskoj pijaci. Ovaj događaj je, poput sličnih incidenata, ostao predmet kontroverzi i sukobljenih narativa, duboko ukorijenjen u kolektivnoj memoriji i političkim interesima.