Bolovanje u Crnoj Gori traje dvostruko duže nego u Zapadnoj Evropi

U Crnoj Gori, bolovanje traje dvostruko duže nego u zemljama Zapadne Evrope. Dok zaposleni u razvijenim zapadnoevropskim državama godišnje provedu u prosjeku oko 7,4 radna dana na bolovanju, procjenjuje se da Crnogorci godišnje uzimaju oko 15 dana bolovanja, prema informacijama koje donosi Pobjeda.

Predsjednik zagrebačkog Instituta za upravljanje apsentizmom, Damir Kovačević, ukazuje da nedostatak zvaničnih i metodološki ujednačenih statistika predstavlja jedan od ključnih problema u upravljanju apsentizmom u Crnoj Gori. "Dok nemamo pouzdane podatke, svako licitiranje brojevima ostaje u domenu nagađanja. Ipak, ako se oslonimo na iskustva Srbije i Bosne i Hercegovine, procjena od oko 15 dana bolovanja po zaposlenom u Crnoj Gori djeluje realno", ističe Kovačević.

Kovačević naglašava da se, zbog metodoloških nejasnoća, često stvara pogrešna slika o razmjerama problema. Odgovornost se prebacuje na radnike, dok se zapostavljaju strukturni uzroci, poput sporog i preopterećenog zdravstvenog sistema, kao i krutog Zakona o radu. Crna Gora se može pohvaliti najdužim periodom plaćenog bolovanja o trošku poslodavca u regionu, koji iznosi čak 60 dana.

"Kada se uz bolovanja saberu godišnji odmori, praznici, slobodni dani i svakodnevni mikroizostanci, poslodavci u Crnoj Gori praktično plaćaju dvanaest mjeseci rada, a dobijaju efekat koji odgovara deset mjeseci stvarne produktivnosti", upozorava Kovačević, naglašavajući da je takvo opterećenje posebno teško za malu ekonomiju.

Osim direktnih troškova, on ukazuje i na ozbiljne indirektne posljedice: povećano opterećenje kolega, pad kvaliteta rada, veći broj grešaka i lančani rast bolovanja. U uslovima malog i nefleksibilnog tržišta rada, svaki izostanak ima znatno veći efekat nego u većim ekonomijama.

Demografska struktura Crne Gore, koja se suočava sa starenjem radne snage i mogućim odlaskom mlađih radnika, predstavlja dodatni rizik. Iskustvo Hrvatske, gdje je broj dana bolovanja u periodu od 2013. do 2022. porastao sa 13 na više od 21 milion, pokazuje kako demografske promjene mogu snažno uticati na rast apsentizma. "Starija radna populacija prirodno ima više zdravstvenih tegoba i duže oporavke. Čak i bez drugih promjena, to vodi rastu broja dana bolovanja", naglašava Kovačević.

On dodatno ukazuje da se u javnim raspravama previše pažnje posvećuje navodnim zloupotrebama bolovanja, dok se zanemaruje ključni problem – spor i preopterećen zdravstveni sistem. Duge liste čekanja, nedostatak specijalista i spor dijagnostički proces, kako tvrdi, proizvode najveći dio ukupnih dana bolovanja, a ne sami radnici ili porodični ljekari.

Kovačević upozorava da, ako se trendovi ne preokrenu, broj dana bolovanja u Crnoj Gori će rasti brže od broja zaposlenih, čineći sistem dugoročno neodrživim. "Zato je važno da se problem apsentizma počne rješavati sada, dok još postoji prostor za djelovanje, a ne kada posljedice postanu mnogo teže i skuplje za cijelo društvo", zaključuje on.