Poruka preživjelog logoraša iz Aušvica: Pamćenje kao svjetlo, a ne breme

Na Dan sjećanja na žrtve holokausta, na 81. godišnjicu oslobođenja njemačkog logora smrti Aušvic-Birkenau, preživjeli logoraš Bernard Ofen poručio je da u svijetu u kojem mržnja ponovo raste, sjećanja na holokaust ne trebaju da budu breme, već svjetlo koje vodi čovječanstvo kroz tamu.

„Kad gledam današnji svijet, vidim mržnju koja vaskrsava. Vidim nasilje koje ponovo nalazi opravdanja. Vidim ljude koji vjeruju da njihov gnjev ima veću vrijednost od života drugog čovjeka. Govorim to kao star čovjek koji je vidio čemu vodi ravnodušnost. I govorim to jer vjerujem, zaista vjerujem, da imamo i drugačiji izbor“, kazao je Ofen tokom centralne komemoracije u najvećem logoru smrti koji je Hitlerova Njemačka podigla u okupiranoj Poljskoj.

Tokom komemoracije, koja se održala u objektu Centralne saune memorijalnog kompleksa Aušvic-Birkenau, Ofen je naglasio da put u budućnost ne vodi preko osvete, gnjeva, pa čak ni zbog takvih zločina kao što je bio holokaust. „Shvatio sam da je jedini put empatija: uviđanje unutrašnje vrijednosti svakog čovjeka na ovoj zemlji. A takođe i pomaganje drugima da otkriju svoje dostojanstvo“, rekao je Ofen, dodajući da je preživio zahvaljujući pomoći drugih ljudi koje naziva anđelima.

Ofen je napomenuo da su mu pomagali Poljaci, a ponekad čak i Nijemci. Na komemoraciji je odlučeno da se od ove godine obraćaju samo preživjeli logoraši, dok su obraćanja državnika i političara ukinuta. Pjotr Civinjski, direktor Državnog muzeja bivšeg njemačkog nacističkog logora smrti Aušvic-Birkenau, istakao je važnost iskustava i pamćenja u vremenima nestabilnosti i brzih promjena. „To pamćenje je naš oslonac, podrška, izvor ocjena najtežih situacija“, kazao je Civinjski.

Komemoracija je završena ekumenskom molitvom velikodostojnika raznih veroispovijesti, uključujući i Kadiš, jevrejsku molitvu za mrtve, ispred Spomenika žrtvama logora, kraj ruševina nekadašnjih gasnih komora. Logor Aušvic, koji se nalazi kraj mjesta Ošvjenćim, prvobitno je bio logor za zarobljene Poljake, a 1942. godine postao je centralno mjesto fašističke industrije smrti. U Aušvicu su njemački nacisti ubili u gasnim komorama i u neljudskim uslovima oko 1,1 milion ljudi, mahom Jevreja, ali i Roma i Sinta, kao i 70.000 Poljaka i sovjetskih vojnika. Logor su oslobodili vojnici sovjetske Crvene armije 27. januara 1945. godine, a 1947. godine je pretvoren u memorijalni kompleks i muzej.