Zabrana koncerta Baje Malog Kninđe

Dok se uoči obilježavanja dvadeset godina od referenduma ponovo pojačavaju političke i identitetske tenzije, uz najave koncerata regionalnih i svjetskih zvijezda poput Rikija Martina, iz Uprave policije stiže odluka koja je otvorila pitanje dvostrukih standarda u Crnoj Gori.

Uprava policije zabranila je održavanje koncerta na kojem je 21. maja u Plevljima trebao da nastupi Mirko Pajčin, poznatiji kao Baja Mali Kninđa. Prijavu je podnio Srpski kulturni centar „Patrijarh Varnava“, a iz policije je saopšteno da je riječ o „Spasovdanskom koncertu“, kako se navodi u samoj prijavi.

„Postupajući po predmetnoj prijavi, Odsjek bezbjednosti Pljevlja je, shodno Zakonu o javnim okupljanjima i javnim priredbama, donio rješenje kojim se ne dozvoljava održavanje navedene javne priredbe iz bezbjednosnih razloga“, navodi se u saopštenju Uprave policije.

Iz Uprave policije dodaju da su bezbjednosnim procjenama utvrđeni rizici od narušavanja javnog reda i mira, ugrožavanja bezbjednosti građana i imovine, kao i „ugrožavanja ljudskih prava i sloboda i posebnih manjinskih prava i sloboda“. Takođe se navodi da bi „održavanje ove javne priredbe potencijalno narušilo građanski i multietnički sklad Crne Gore“.

Ova formulacija otvara suštinsko pitanje: na koji način jedan muzički događaj može sam po sebi biti ocijenjen kao rizik za „multietnički sklad“, i po kojim kriterijumima se određuje šta je bezbjednosno prihvatljivo, a šta nije. Jer, ako se kao prihvatljivi bez problema održavaju koncerti različitih izvođača sa izraženim kulturnim, pa i političkim nabojem, onda se postavlja pitanje da li se u ovom slučaju primjenjuju jednake standarde.

Ovdje više nije riječ o muzičkom ukusu, već o principu jednake primjene pravila. Zabrana koncerta Baje Malog Kninđe otvara dilemu da li određeni kulturni izrazi u praksi nose veći stepen sumnje od drugih. Posebnu težinu daje činjenica da ovakve odluke donosi institucija koja je dužna da postupa strogo u okviru zakona i bez uticaja bilo kakvih političkih ili ideoloških kvalifikacija.

Zato ostaje otvoreno pitanje: šta se suštinski promijenilo, ako se i dalje različito mjeri ono što pripada različitim kulturnim i identitetskim prostorima u Crnoj Gori?