Nova saznanja o Barskom masakru iz 1945. godine

U preispitivanju uzroka i odgovornosti za zločin poznat kao Barski masakr iz 1945. godine, sagovornici, preživjeli učesnici, ističu vjersku i nacionalnu mržnju kao glavne uzroke. U tekstu dr Naila Drage se pojavljuje novo mišljenje koje sugeriše da je prećutkivanje ove tragedije od strane vlade Albanije rezultat svesti o njihovoj odgovornosti.

On navodi: 'Iako je prošlo 79 godina od masakra u Baru, do sada nismo imali priliku da pročitamo bilo šta konkretno o ovoj tragediji od vladinih struktura Albanije.' Ovaj stav se može dovesti u pitanje, uzimajući u obzir intenzivnu saradnju jugoslovenskih i albanskih partizana tokom rata, kao i nedostatak dokaza koji bi sugerisali da je sve bilo unaprijed planirano.

Nedostatak informacija o Barskom masakru u monografiji “X Crnogorska narodnooslobodilačka brigada” može biti indikativan, a svjedočanstva boraca ukazuju na multikonfesionalnu i multinacionalnu strukturu brigade. U jednoj od naredbi, komandant brigade Nikola Banović je imenovan, a brigada je imala 850 boraca na dan formiranja.

Komandant brigade tokom događaja u Baru bio je Gašo Marković, koji je smijenjen nakon incidenta, a kroz brigadu je do kraja rata prošlo 1.600 boraca. Iako su borci bili iskusni, njihovo ponašanje prema stvarnom ili imaginarnom neprijatelju nije uvijek bilo humanizovano. Ipak, nedostaju primjeri vjerske i nacionalne netrpeljivosti među pripadnicima brigade prije tragičnih dešavanja 1. aprila 1945. godine.

Jedan od Barana, Nikola Masoničić, koji je bio informisan o događajima, smatrao je da će 'zlo ispaštati i naši unuci i praunuci', iako je vjerovao da će zlo biti zaboravljeno ukoliko se ćuti o njemu. Njegova sjećanja i izvještaji o događaju, uključujući ime Čeda Dragovića, ukazuju na složenost situacije i važnost daljeg istraživanja ove teme.