Advokat Komnenić o Božovićevim tvrdnjama

Punomoćnik privrednog društva Koti Nekretnine d. o. o. advokat Miloš Komnenić, reagovao je na navode Predraga Božovića u tekstu „Božović: Milan Ivanović prevarom prodao moj objekat Upravi za imovinu“, objavljenom 6. aprila u dnevnom listu Pobjeda, tvrdeći da su u pitanju „lične fikcije“ bez ijednog pisanog dokaza.

U reagovanju ukazuje na višegodišnje mijenjanje tužbenih tvrdnji i izostanak dokaza tokom sudskog postupka, uz ocjenu da su iznijeti navodi kontradiktorni i u suprotnosti sa postojećom dokumentacijom. Podsjećamo, Božović je u razgovoru za Pobjedu kazao da je pokrenuo parnični postupak pred Osnovnim sudom u Podgorici, tražeći poništenje ugovora i povraćaj zgrade u centru grada koju je, kako je naveo, Milan Ivanović bez njegovog znanja i prevarom prodao Upravi za imovinu za gotovo devet miliona eura.

Reagovanje prenosimo integralno: - Ističemo da su navodi Božovića predmet ličnih fikcija i očiglednog animoziteta, za koje isti u periodu od preko pet godina trajanja sudskog postupka nije uspio da pruži nijedan pisani dokaz. Cijeneći da sudski postupak traje ovoliko dugo upravo usljed konstantne promjene tužbenih navoda, te nedostavljanja dokaza u prilog svojih tvrdnji, samo na par primjera ćemo se izjasniti o „ozbiljnosti“ tvrdnji Božovića.

Od samog početka sudskog postupka, Božović se ne može odlučiti da li se radi o navodnom fiktivnom poslu – ugovoru o kupoprodaji, ili svoj tužbeni zahtjev zasniva na navodnim usmenim dogovorima, za koje ne prezentuje nijedan dokaz. Ugovor o kupoprodaji od 18. 11. 2016. godine uredno je potpisan kod notara Radović Sonje između Poslovnog centra Volvox kao kupca, te gdina Božovića i njegove supruge kao prodavaca, uredno je plaćen u cjelosti i zaključen uz prateću ovjerenu izjavu Božovića da se odriče bilo kakvih pretenzija na nepokretnosti.

Citiramo izjavu gdina Božovića i njegove supruge: „Istovremeno izjavljujem da se odričem prava na pokretanje bilo kakvog postupka pred sudovima i drugim državnim organima vezanim za označene nepokretnosti, bilo da se radi o svojinskim ili obligacionim pravima prema tim nepokretnostima, bilo da se radi o obavezama koje proizvode ugovori o hipoteci na tim nepokretnostima“. Predmetna izjava je sastavni dio ugovorne dokumentacije iz razloga što je kupcu bila poznata praksa Božovića da podnosi tužbe u cilju sticanja protivpravne imovinske koristi, o čemu najbolje mogu svjedočiti njegovi povjerioci, posebno banke.

Opšte je poznato i laičkoj javnosti da se nepokretnostima raspolaže u strogo formalnim pisanim sporazumima, pa se postavlja pitanje kako je i zašto Božović mogao istovremeno pisano odreći pretenzija i navodno ugovarati dalje raspolaganje. Uostalom, sve i da je takav dogovor postojao, nelogično je da ne postoji nijedan pisani dokaz o ulaganjima, razvoju i prodaji višemilionski vrijedne nepokretnosti.

Posebno je zanimljivo da u svojim svjedočkim iskazima ne smatra da je predmetna prodaja fiktivna, niti može biti, već da je navodno objekat trebalo da bude prodat njemu, a nije. Teško se izjasniti na navode koji se često mijenjaju, od suda do medija, očigledno zavisno od situacije i potreba Božovića. I u Vašem tekstu ovi navodi su kontradiktorni i nerazumljivi. Zla namjera, halucinacije i kontinuirana zamjena teza, kojom isti vjerovatno opravdava svoje dužničke odnose, najbolje se ogleda u činjenici da je u zapisniku o svjedočenju od 29. 5. 2024. godine isti naveo da je za predmetni objekat postojala ugovorena cijena prodaje NLB-u od 24 miliona eura, dok u Vašem jučerašnjem tekstu navodi da isti vrijedi pet miliona.

U ovom dijelu citiramo izjavu Božovića: „Takođe, ja sam sa NLB bankom prethodno bio dogovorio da, kada se zgrada izgradi, da će ista njima biti prodata za 24 miliona eura, i postojala je saglasnost Upravnog odbora Banke za tu kupovinu.“ Vještačenje na koje se isti poziva upravo je utvrdilo da nijedna od njegovih tvrdnji, posebno u dijelu ulaganja u izgradnju objekta nakon kupovine istog od PC Volvoxa, ne stoji i da ne postoje materijalni dokazi za ulaganja Božovića.

U dijelu navodnog plaćanja od 500.000, za koje, naravno, ne postoji nijedan dokaz, posebno je zanimljivo da se ti navodi, nakon pet godina trajanja postupka, prvi put pojavljuju u Vašem tekstu, a da isti nijesu izneseni u svjedočenju Božovića. Da li je u pitanju senzacionalizam, halucinacija ili naknadna pamet, najbolje da sude čitaoci.

Kao punomoćnik društva Koti Nekretnine d. o. o. ističemo da Milan Ivanović nije suvlasnik predmetnog društva još od kraja 2018. godine i da se u svom svjedočkom iskazu izjasnio da sa Božovićem nije imao bilo kakvih kontakata godinama. U konačnom, ovim Vas obavještavamo da, usljed trajanja sudskog postupka, nećemo više učestvovati u raspravi koja se zasniva na usmenim iskazima, koji su protivni ne samo pisanim dokazima, već i prethodnim izjavama samog gdina Božovića, a što smo dokazali u više navrata, uključujući i prethodno navedene argumente koje lako možete provjeriti uvidom u spise predmeta.