Nestanak spomenika Pavlu Đurišiću izaziva nova pitanja o odgovornosti institucija

Predsjednik beranskog Osnovnog suda Ivan Došljak potvrdio je da je sud izvršio sve zakonom propisane radnje u vezi sa nestankom bronzane statue Pavla Đurišića. Spomenik ratnom zločincu se pojavio, otkriven je, premješten i na kraju nestao pred očima države. Pitanje koje je gotovo zaboravljeno, iako je u javnosti izazvalo burne reakcije, ostaje - ako je svako uradio sve što je trebalo, kako je moguće da se i dalje ne zna gdje je spomenik?

Odgovor koji je Pobjeda dobila iz Osnovnog suda u Beranama povodom nestanka spomenika ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću otvara pitanja nadležnosti i nečinjenja institucija. Ćutanje ostalih aktera, tužilaštava i policije, na pitanja Pobjede upućuje na zaključak da je ćutanje institucija najjači adut da neki problem padne u zaborav.

Ivan Došljak je juče u odgovorima Pobjedi potvrdio da je vanraspravno vijeće 11. novembra 2025. uvažilo žalbu tužilaštva i preinačilo rješenje suda K.br.143/25 od 7. novembra, nalaganjem privremenog oduzimanja spomen-obilježja Pavlu Đurišiću iz Manastira Đurđevi stupovi. Zahtjev tužilaštva ocijenjen je kao osnovan jer predmet - bronzani spomenik može da posluži kao dokaz u krivičnom postupku protiv okrivljenog Vujadina Dobrašinovića, koji se tereti za krivično djelo povrede i nedozvoljenog podizanja spomen-obilježja u saizvršilaštvu, iz člana 411a u vezi sa članom 23 Krivičnog zakonika Crne Gore. Sud je naložio da je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije (Ljubiša Ostojić) dužan da preda spomenik. Prema tom rješenju suda, ako to odbije, može biti kažnjen novčanom kaznom do 1.000 eura. Ako i nakon toga odbije - može mu biti određena kazna zatvora.

Policija je 12. novembra, postupajući po tom rješenju, drugi put izvršila pregled prostorija i svih objekata koji su sastavni dio manastira. Sud je potom, kako navodi Došljak, bio obaviješten o ishodu. Spomenik nije pronađen. - Sud je, u okviru svojih nadležnosti, preduzeo sve zakonom propisane radnje po zahtjevu nadležnog tužilaštva – piše u odgovorima Osnovnog suda koje potpisuje Došljak. Navodi da je dalji tok postupka, uključujući preduzimanje istražnih radnji i pronalaženje predmeta izvršenja krivičnog djela, u nadležnosti Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, koje će u saradnji sa Upravom policije preduzimati potrebne mjere u skladu sa zakonom. - Nije traženo novo postupanje suda – rekao je Došljak.

Time se krug zatvorio: sud je završio svoje, tužilaštvo treba da završi svoje, policija svoje - a veliki bronzani spomenik Đurišiću je i dalje negdje. Da bi se razumjelo što danas znači taj odgovor suda, potrebno je vratiti se na početak - na 7. avgust 2025. i beransko selo Gornje Zaostro. Tog dana bronzana statua ratnog zločinca i četničkog vojvode Pavla Đurišića dopremljena je na imanje Vujadina Dobrašinovića. Narednog dana svečano ju je otkrio mitropolit Metodije. Đurišić je, prema istorijskim izvorima, odlikovan od Hitlerovog režima, a pod njegovom komandom bili su četnici odgovorni za ubistvo oko 8.000 muslimanskih civila u Pljevljima, Foči i Čajniču. Uprkos tome, dobio je javni spomenik u Crnoj Gori.

Policija je tog dana trebalo da asistira pri uklanjanju. Umjesto toga, kako je kasnije objavljeno, „dogovorili“ su se sa prisutnima da oni sami uklone kip nakon otkrivanja. Mitropolit Metodije nije krio što se dalje planira: „Stavićemo ga u crkvu, pa neka dođu da ruše crkvu.“ Spomenik je istog dana premješten u Crkvu Svete Paraskeve u Gornjem Zaostru. Sredinom avgusta, ekipa emisije „Oko“ Radio-televizije Srbije zabilježila je da je spomenik premješten u konak Manastira Đurđevi stupovi u Beranama.

Sutkinja koja je pet puta rekla NE Osnovno državno tužilaštvo u Beranama podnijelo je 15. avgusta optužni prijedlog protiv Dobrašinovića zbog nezakonitog podizanja spomen-obilježja. Gotovo istovremeno, pokrenulo je i zahtjev za privremeno oduzimanje kipa kao predmeta krivičnog djela. Ono što je uslijedilo može se opisati samo kao pravosudni lavirint. Sutkinja Dubravka Popović odbila je zahtjev tužilaštva – pet puta. Svaki put s drugačijim obrazloženjem. Početkom septembra kazala je da Dobrašinović „nije vlasnik niti u posjedu te stvari“ i da nije on kip odnio u Manastir. Krajem septembra promijenila je mišljenje i tvrdila da kao pretresna sutkinja uopšte nije nadležna za takvu odluku, već sudija za istragu. Vanraspravno vijeće joj je dva puta vraćalo predmet na novo odlučivanje, a dva puta je samo preinačavalo njenu odluku. Svejedno, ona je 7. novembra peti put odbila isti zahtjev. Tek tada, 11. novembra, vijeće je konačno samo donijelo odluku i naložilo privremeno oduzimanje - ovog puta s nalogom koji je glasio direktno na ime mitropolita Metodija, s jasnom prijetnjom kazne ako nalog ne izvrši.

Mitropolit Metodije primio je rješenje. Pustio je službenike policije da obave pretres. Rekao je medijima da poštuje zakone države i da nema primjedbi na rad policijskih službenika. Policija je više od dva i po sata pretresala konak, sve prostorije, okolne objekte, groblje. Spomenika nije bilo. Bio je to drugi neuspješan pokušaj. Prvog oktobra, kada je policija po prvom nalogu došla u Manastir, iguman Danilo Trpčevski dočekao ih je i kazao da od zaključanih prostorija ključ ima samo Metodije, a mitropolit u tom rješenju nije bio naveden kao odgovorno lice. Trpčevski je potom telefonom kontaktirao Metodija, koji je policajcima rekao da „u Manastiru postoje prostorije od kojih samo on ima ključ“. Trpčevski je, inače, kasnije otjerao policajce koji su stražarili ispred Manastira, vrijeđao ih, nazvao ih „kukavicama“ i pohvalio se tim činom na društvenim mrežama. Tužilaštvo je, prema dostupnim informacijama, formiralo predmet i zbog tog incidenta.

Dodatnu dimenziju cijelom slučaju daje i Temeljni ugovor, čiji član 7 propisuje da u objektima i prostorima u vlasništvu crkve državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, osim u slučajevima hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi. Taj ugovor je potpisan 2022. godine, bez prisustva crnogorskih medija, a potpisali su ga tadašnji premijer Dritan Abazović i patrijarh SPC-a Porfirije.

A da će 8. avgusta 2025. godine spomenik Đurišiću biti otkriven, Pobjeda je objavila dva dana ranije. Pisali smo da će taj čin biti realizovan dan uoči tradicionalnog sabora koji se u tom mjestu održava 8. avgusta, a iza inicijative stoje udruženja koja baštine četničku ideologiju, kao i jedan lokalni mještanin i aktivista. Plan organizatora je, kako je 6. avgusta pisala Pobjeda, da se spomenik, čiji kalup je već izgrađen, postavi privremeno simbolično i medijski vidljivo, a zatim ukloni, kako bi se izbjegle pravne posljedice ili eventualna reakcija vlasti. Cilj ovog poteza, tvrde sagovornici Pobjede, jeste da se pošalje poruka očekivanja institucionalne podrške za trajno obilježavanje lika i djela Pavla Đurišića, vođe kolaboracionističkog četničkog pokreta koji je odgovoran za brojne zločine nad civilima tokom Drugog svjetskog rata.

Spomenik koji je bio postavljen 2003. godine u Gornjem Zaostru, bez odobrenja nadležnih institucija, uklonjen je po nalogu tadašnjih vlasti. Nakon toga je bilo više pokušaja od kojih je najviše medijski ispraćen onaj 2013. godine, kada je podignut spomen-kompleks i postament za spomenik Đurišiću, ali su pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice dva puta rušili postolje, po naredbi Ministarstva kulture. Izbor Zaostra za održavanje četničkih skupova nije slučajan, jer je to selo u blizini Berana tokom Drugog svjetskog rata bilo štab kvislinga, ratnog zločinca i vođe četničkog pokreta u Crnoj Gori Pavla Đurišića. Upravo je Đurišić, po navodima istoričara Radoja Pajovića, prije napada na bihorski kraj i Pljevlja boravio u Gornjem Zaostru, odakle je pošao na pohod u kojem je ubijeno na hiljade Muslimana. Najveći zločin nad Muslimanima od Đurišićevih četnika izvršen je u čajničkom i dijelu pljevaljskog sreza, februara 1943. godine. Tom prilikom je, prema depeši Pavla Đurišića, koja je poslata Dragoljubu Mihailoviću, poginulo oko 1.200 naoružanih Muslimana, a više od 8.000 nevinih muslimanskih stanovnika je ubijeno, mnogi na svirep način. Osim već navedene Bukovice (563), tom prilikom je ubijen i 481 građanin Meljaka i 384 žitelja Boljanica. Prema poslijeratnom popisu žrtava četničkog terora u pljevaljskom srezu, ubijena su 1.534 građanina, od čega 1.501 Musliman, navodi istoričar Radoje Pajović.

U decembru 2025. beransko tužilaštvo saopštilo je da je formiralo novi predmet - ovog puta zbog samog nestanka statue. - U toku je postupak izviđaja, s obzirom na to da nije utvrđeno gdje se trenutno nalazi spomen-obilježje Pavlu Đurišiću - rekli su tada iz te institucije. Iz suda su, pak, potvrdili da tužilaštvo još nije podnijelo ni novi zahtjev za privremeno oduzimanje. Pravni eksperti su pojasnili da bi se podnio zahtjev, tužilaštvo mora da ima informaciju o tome gdje se spomenik nalazi. A tu informaciju, izgleda, niko nema. Uprava policije odbila je tada da odgovori na pitanja o lokaciji statue, navodeći da bi „odgovorom zadirali u operativnu djelatnost“ i da bi se „moglo ugroziti taktičko planiranje i dekonspiracija policijskih akcija.

Uz jučerašnji odgovor suda, koji jasno kaže da nije traženo novo sudsko postupanje i da je loptica na terenu tužilaštva, naša redakcija uputila je pitanja institucijama. Vrhovnom državnom tužilaštvu i Ministarstvu unutrašnjih poslova postavili smo pitanja o tome da li je ovaj predmet bio predmet nadzora ili koordinacije s njihove strane, koja institucija je trenutno nadležna za dalje postupanje i da li su preduzimane dodatne mjere kako bi se utvrdilo gdje se statua nalazi.