Pravna situacija u Crnoj Gori

Milo Vujić, u svom tekstu, razmatra put od plemenskog pravda do pravne države, ističući da Crna Gora, i pored demokratizovanog zakonodavstva, još uvijek nije prevazišla pravo jačeg. Osuđeni za teške zločine nestaju pred očima čuvara zakona, dok oni s višemjesečnim dosijeima uživaju nedodirljivost. U ovom kontekstu, pravosudni sistem je odlučio procesuirati bivšu ministarku kulture, Vesnu Brajić.

U pravu nije poznat relevantan slučaj u kojem je ministar krivično osuđen isključivo zbog selektivnog razrješenja direktora bez dokazanih elemenata zloupotrebe ovlašćenja, protivpravne koristi ili diskriminacione namjere. Takvo postupanje može se smatrati nezakonitim u upravnom smislu, suprotnim načelu jednakosti, kao i osnovom za poništaj odluke ili ustavnu žalbu. Međutim, krivična odgovornost nastaje tek kada se dokaže zloupotreba ovlašćenja s protivpravnim ciljem i konkretnom štetom.

Bratić je pokušala da ukloni partijske komesare iz obrazovnog sistema, što je izazvalo polemiku o njenim političkim stavovima. Ali, pravosudni sistem ne bi trebao biti mjesto za politički revanš. Njeno ime postaje test za sistem u magli tranzicije. Pitanje nije da li se neko slaže s njenim stavovima, već kako se tumači zakon. Ako administrativna odluka postane krivično djelo bez dokazanih elemenata koristi, onda nije problem u ministru, već u standardu.

Postavlja se pitanje: da li se strože postupa prema onima koji nisu „naši“? Da li je selektivnost u razrješenjima veći grijeh od selektivnosti u primjeni zakona? U državama s razvijenim institucijama, sud ne ocjenjuje stavove, već dokaze. Ne ispituje ideologiju, već namjeru i posljedicu. Ako postoje elementi zloupotrebe, neka se dokažu. Ako ih nema, neka pravo ostane pravo.

Crna Goro, pravna moro, najopasnija magla nije ideološka, već pravna. To nije samo magla, već mulj u kojem se gubi mjera. Kada se zamagli standard krivične odgovornosti, više niko nije siguran da li će mu se suditi zbog radnje ili pripadnosti.