Keljmendijeva imovina u Crnoj Gori

Kontroverzni kosovski biznismen Naser Keljmendi i njegova porodica i dalje su na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država sa zamrznutom imovinom, ali njegova vrijedna imovina u Crnoj Gori dijelom je prenesena na povezana lica i nikada nije konfiskovana. Ta imovina se, kako tvrdi sagovornik Portala RTCG, vodi preko posrednika, što otežava dokazivanje stvarnog vlasništva.

„Ono što je sigurno je to da te firme ne mogu raditi jer su pod međunarodnim sankcijama, a to znači da ne mogu poslovati sa bankama“, objasnio je taj dobro obaviješteni sagovornik. Sjedinjene Američke Države su još 2012. godine stavile na crnu listu i Keljmendijevu četvoro djece, kao i pet firmi, od kojih su čak tri radile nesmetano u Crnoj Gori.

Na crnoj listi lica kojima se zabranjuje ulazak u Sjedinjene Američke Države i zamrzava se sva imovina našli su se i Naserovi sinovi Besnik, Elvis i Liridon, kao i kćerka Donata Keljmendi. Njegove firme, uključujući predstavništvo „Kaza grande eksport import“ u Crnoj Gori, hotel „Kaza grande“ u Ulcinju, kao i „Donata kompani“, takođe su pod sankcijama. Prema podacima iz istrage, Keljmendijeva imovina u Crnoj Gori vrijedna je više miliona eura, uključujući stanove u Podgorici, zemljište i nekretnine u Ulcinju, hotel i druge turističke objekte.

Do sada je ostalo bez odgovora pitanje zašto ta imovina nikad nije konfiskovana, već je omogućeno da djelimično bude raspordavana i prestruktuirana. Na primjer, hotel „Kaza Grande“ u Ulcinju, iako je pod sankcijama, još uvijek nije oduzet od strane Crne Gore. Ovaj hotel je najvredniji pojedinačni objekat koji Keljmendi posjeduje u Crnoj Gori.

Keljmendi je imao dva stana u Podgorici, od kojih je jedan u „Moskovskoj“ ulici površine 81 metar kvadratni navodno prodat 2016. biznismenu iz Ulcinja, iako je već tada bilo jasno da se radi o pokušaju da se imovina skloni prije eventualnog oduzimanja. Drugi stan, površine 56 kvadrata u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, najvjerovatnije je prenesen ili prodat kroz mrežu povezanih lica.

U Ulcinju je Keljmendi posjedovao velike parcele u Štoju i okolini ovog grada, kao i šumsko zemljište i građevinske parcele. Prema dobro obaviještenim izvorima, u šemi klana Nasera Keljmendija navedena su imena najmanje šezdeset ljudi, kao njegovih najbližih saradnika. Taj izvor je još tada tvrdio da je Keljmendi imao dobro razgranatu mrežu saradnika u Crnoj Gori, uključujući i jaku logistiku u vrhu tadašnjih bezbjednosnih službi i vlasti.

Portal RTCG je ranije otkrio da su Keljmendijeve veze sa Crnom Gorom mnogo dublje nego što se misli, i da su Liridon i Elvis imali crnogorska dokumenta. Tako je Liridon bio „stanovnik“ Bijelog Polja, a Elvis „stanovnik“ Rožaja, a to im je omogućeno od strane nekih službenika ANB koji su sada u istražnom zatvoru u Spužu.

Klan Keljmendi se još u vrijeme dok je na njegovom čelu bio Naser, koga su mediji mnogo ranije označili kao vođu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, u Crnoj Gori „poslovno“ najviše oslanjao na rožajski kriminalni klan. Vjeruje se da je Keljmendi „težak“ nekoliko milijardi eura, što u novcu, što u nekretninama. Milijardama se mjeri bogatstvo i njegovih bliskih saradnika.

Ovi nezvanični policijski novčani parametri nisu nerelani ako se zna da su svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge odavno procijenile da je vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.

Od novih crnogorskih vlasti se očekivalo da otvore policijske tajne arhive i identifikuju crnogorske veze ovog kontroverznog biznismena, ali se to do sada nije dogodilo, kao što mu nije oduzeta, odnosno konfiskovana imovina u našoj državi.