Armenko: Osuđujuće presude za zlostavljanje nijesu dovoljne, potrebne adekvatne kazne

Ustavni sud Crne Gore će kroz svoje odluke nastaviti da demonstrira nultu toleranciju na slučajeve zlostavljanja, posebno u odnosu na lica gdje postoji sumnja da se nad njima sprovodi mučenje i drugo nečovječno ili ponižavajuće postupanje, a koja se nalaze pod kontrolom države, poručila je predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.

Armenko je to kazala na predstavljanju izvještaja "Monitoring suđenja slučajeva torture i rodno-zasnovanog nasilja" u organizaciji Akcije za ljudska prava i Centra za ženska prava. Ona je podsjetila da se Ustavni sud godinama unazad bavio efikasnošću postupanja državnih organa koji se tiču torture, poput slučaja Zlatarske ulice, prebijanja Milorada Mija Martinovića i slučaja Milić i Nikezić, koji su dobili svoj epilog i pred Evropskim sudom za ljudska prava.

U analizi HRA i CŽP obuhvaćene su četiri odluke Ustavnog suda koje su se ticale mučenja. Armenko je izrazila zadovoljstvo što je Akcija za ljudska prava prepoznala da praksa Ustavnog suda u protekle tri godine predstavlja važan korektiv institucionalnih propusta u postupanju policije, državnih tužilaštava i sudova. “Kao što ste i sami primijetili, važan doprinos Ustavnog suda ogleda se u predmetu koji se odnosi na neadekvatnu kaznenu politiku u skladu sa najnovijim standardima Evropskog suda za ljudska prava u slučaju mučenja u UIKS-u”, istakla je ona.

Armenko je naglasila da je ovaj predmet predstavljao prekretnicu u dosadašnjoj praksi Ustavnog suda u ovim najosjetljivijim predmetima, važnim za zaštitu prava ovih lica na nacionalnom nivou, ali i za reputaciju države na međunarodnom nivou. “Naš doprinos je dakle bio da naglasimo i uspostavimo standard da nije dovoljno da se ishoduje osuđujuća presuda, već i da kaznena politika bude takva da odvraća takvo postupanje, a posebno onih koji su zaduženi za zaštitu lica pod čijom se kontrolom nalaze, daleko od očiju javnosti”, kazala je Armenko.

Nakon što je Ustavni sud usvojio ustavne žalbe ovih zlostavljanih lica, oni su pokrenuli parnične postupke zbog pretrpljenih duševnih bolova. “Sada su na potezu sudovi da poučeni našom praksom, na adekvatan način sagledaju i primijene standarde iz odluka Ustavnog suda kako se ne bi povrede ponavljale odnosno kako bi se adekvatno obeštetili na nacionalnom nivou”, dodala je Armenko.

Ustavni sud je, kako je kazala, posljednji branik zaštite ljudskih prava na nacionalnom nivou i stoga je aktivni i krajnji sudionik u sudskim postupcima sa aspekta zaštite ljudskih prava i sloboda. “Kada Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu, prethodno ocijeni da li je tu povredu Ustavni sud prepoznao”, pojasnila je ona. Armenko je takođe naglasila da su podnosioci ustavnih žalbi u analiziranim predmetima mučenja čekali svoju pravdu i do tri godine.

Važno je, kako je istakla, što je pravilnom organizacijom rada i zalaganjem stručnog kadra, Sud došao do toga da danas nema u radu ustavne žalbe starije od dvije godine. “Međutim, bez obzira na broj ustavnih žalbi koje se nalaze pred Ustavnim sudom i opterećenost predmetima, ustavne žalbe povodom navodne kršenja prava na zabranu mučenja za Ustavni sud će uvijek biti prioritet”, dodala je Armenko.

Upozorila je na sve veći broj složenih i izazovnih predmeta koji zahtijevaju ozbiljnu analizu i obučeni kadar koji će primjenjivati evropske standarde kako bi građani dobili pravdu pred domaćim organima. “Brzo, efikasno ali nadasve kvalitetno rješavanje ovih predmeta, nije moguće bez ulaganja države a to prije svega traži donošenje novog Zakona o Ustavnom sudu”, zaključila je Armenko.