Zelenašenje u Crnoj Gori: Sistematsko nasilje koje uništava porodice

Iza riječi “pozajmica”, “pomoć” i “brzi novac” krije se obrazac sistemskog nasilja koje godinama razara porodice u Crnoj Gori. Ispovijesti građana svjedoče o samoubistvima, prijetnjama djeci, fizičkom nasilju, oduzimanju imovine, bijegu iz zemlje i potpunom slomu života. Zelenaši nisu izuzetak; oni su javna tajna, često zaštićena strahom žrtava i društvenom hipokrizijom.

Istraživanje “Vijesti” pokazuje da u Crnoj Gori gotovo ne postoji naselje ili porodica u kojoj se ne zna za makar jedan slučaj zaduživanja kod zelenaša. Pokazuje i da većina zna ko su kamataši iz kvarta, kako se godinama enormno bogate, ko su “jaki” momci koji utjeruju dugove za njih. Ipak, rijetki javno govore o tome, a rijetko se i javno problematizuju posljedice pozajmljivanja novca pod kamatu. Moć zelenaša raste, potpomognuta strahom, ćutanjem i nepovjerenjem građana u institucije sistema.

Iako se o imenima i metodama djelovanja neformalno govori u svakom gradu, slučajevi rijetko dobijaju sudski epilog. Osjećaj sramote, krivice i uvjerenje da bi prijava samo pogoršala situaciju dodatno su učvrstili ćutanje, što za mnoge nije bilo izbor, već jedini način da izbjegnu prijetnje, nasilje i ozbiljne posljedice po život. Dio ispitanika navodi da je novac uzimao iz nužde, u trenucima kada institucionalna pomoć nije bila dostupna ili je bila prespora.

Istraživanje pokazuje i da je značajan broj ljudi ulazio u dugove kako bi održavao stil života iznad svojih realnih mogućnosti, ili vraćao kockarske gubitke, odluke koje sagovornici prepoznaju kao teške lične greške. Više sagovornika “Vijesti” naglašava da bezbjednosne službe raspolažu operativnim saznanjima o akterima uključenim u zelenašenje u gotovo svim sredinama, ali da je ključni problem izostanak svjedočenja. “Žrtve, opterećene strahom od odmazde prema sebi i članovima porodice, najčešće odbijaju saradnju sa institucijama, čime se zatvara krug nekažnjivosti i dodatno produbljuje osjećaj pravne nesigurnosti”, rekao je jedan od izvora iz bezbjednosnog sektora.

Zvanični bezbjednosni izvještaji ukazuju da je zelenašenje sastavni dio šireg kriminalnog ekosistema povezanog sa djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa. Prema javnim podacima iz Procjene opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA), nezakonito stečeni novac, dominantno krijumčarenjem i distribucijom narkotika, sistematski se plasira u legalne tokove upravo kroz zelenašenje, kao jedan od ključnih mehanizama za pranje novca i dalje uvećanje kriminalnog kapitala.

Izvori “Vijesti” pojašnjavaju da je bezbjednosni sektor registrovao sve organizovane kriminalne grupe, koje godinama svoj prljavi novac “oplođavaju” kroz zelenašenje. Navode da im u tome pomažu pojedini advokati i notari, koji pravljenjem ugovora koje su dužnici primorani da potpisuju, pomažu lihvarima da otimaju imovinu svojim dužnicima. To potvrđuje i više sagovornika “Vijesti”, koji su bili prinuđeni da zelenašima prepišu sve što imaju, iako su prethodno godinama davali svaku paru.

Na pitanje kako štiti građane od zelenaških ugovora o pozajmici, Notarska komora Crne Gore praktično nema odgovor. Iz zvaničnih odgovora proizlazi da ne vodi nikakvu evidenciju o ugovorima o zajmu, ne raspolaže podacima o visini kamata, sredstvima obezbjeđenja, niti o eventualnim prijavama sumnjivih slučajeva nadležnim organima. Odgovornost se u potpunosti prebacuje na pojedinačne notare, dok se uloga Notarske komore svodi na organizovanje obuka i upućivanje na zakonske propise, bez mehanizama kontrole, praćenja ili preventivne zaštite građana od mogućeg zelenašenja.

“Mnogi kamataši potpisuju ugovor o zajmu sa kamatom kod notara. Država legalizovala”, jedan je od odgovora u anketi “Vijesti”, koju je ispunilo 691 građanin. Njih 106 iz Nikšića pisali su precizno imena zelenaša, ali i opisivali kako su ojadili stotine ljudi, oteli milionski vrijednu imovinu.

Govoreći o jednom od zelenaša iz grada pod Trebjesom, a čiji je nadimak bio “Crna kutija”, sagovornik je izrazio sumnju da je taj, sada pokojni Nikšićanin, imao zaštitu u lokalnom sudu. “Ojadio je pola Nikšića... Nije više živ, ali ima nasljednike - sinove... Isto rade. U našem sudu je bio svaki dan, kao da tu radi, a svi su dobro znali čime se bavi. Zbog toga i vjerujem da je imao zaštitu, ili da je radio sa nekim ko je mogao da ga štiti”.

“Vijestima” je iz više izvora iz bezbjednosnog sektora potvrđena informacija o porodičnom “biznisu” tog sada pokojnog Nikšićanina. Samo u Nikšiću, prema operativnim podacima bezbjednjaka, ima oko 120 osoba koje daju novac pod kamatu. Među njima su članovi nikšićkih ćelija svih crnogorskih klanova, pripadnici nekadašnje kriminalne grupe kvartaši, nekadašnji pripadnik VII bataljona Vojske Jugoslavije...

Nosioci poslova zelenašenja na području Nikšića godinama su braća Baćović - Radomir zvani Boban, Rajko i Rade, zatim Ranko Radulović i njegova organizovana kriminalna grupa, braća Vilotijević, braća Banićević, braća Koprivica, Radovan Mujović, Radan Šćepanović, škaljarac Andrija Marković, braća Višnjić, braća Bojović, braća Nikčević, braća Vojičić, braća Kovačević, braća Perović, Zoran Žuti Đukanović, kavčanin Zdravko Perunović, braća Baletić, braća Žižić, braća Vojinović, Petar i Mirko Cicmil iz Plužina, Petar Ilić...”, pokazuju operativni podaci bezbjednosnih službi.

Neki od njih, pored pripadnika svojih organizovanih kriminalnih grupa, unajmljuju batinaše iz grada pod Trebjesom “za fizičke napade u ciju naplate potraživanja”, objašnjavaju sagovornici “Vijesti” iz sektora bezbjednosti. Bezbjednjaci su registrovali i na koji način i zbog koliko novca je bivši nikšićki policajac ostao bez hotela u Danilovgradu. Većina imena nikšičkih zelenaša, koje su registrovale službe, ponavlja se u gotovo svakom odgovoru ispitanika “Vijesti” iz grada pod Trebjesom.

Sredovječni Nikšićanin, koji je rodnu grudu napustio nakon dugogodišnjih i ozbiljnih problema sa zelenašima, za “Vijesti” govori o početku pakla koji traje više od dvije decenije. Crnu Goru je napustio 2013. godine. Od tada živi u jednoj skandinavskoj državi, pod izmijenjenim identitetom i uz institucionalnu zaštitu. Kaže da je imao privatnu kompaniju, uspješnu i profitabilnu, na koju su se, još 2007. godine, namjerili lokalni moćnici.

“Nisam htio da je prodam. Želio sam da se time bave moja djeca. Pritiskali su uporno, jer su htjeli da je otmu. Odlazio sam na sastanke u Podgoricu, Nikšić... i svaki put odbijao ponudu. Nakon toga su počeli pritisci - spletke, presretanja, pokušaji da me ubiju u saobraćaju, da izguraju automobil u kojem sam bio. A onda su počeli i institucionalni pritisci, pokušaji da se kompanija uguši”, priča on.

U tom trenutku, kaže, bio je prinuđen da traži novac kako bi preživio i sačuvao firmu. “Jedina opcija bili su zelenaši”. Posudio je 100.000 eura. Vrlo brzo je shvatio da ni oni nijesu sporedni akteri, već dio iste igre preuzimanja kompanije. “Vratio sam 350.000 eura. Tada su počeli otvoreni pritisci. Jedan od ljudi koji mi je dao novac, u Nikšiću poznat kao veliki mangup, iscrpljivao me mjesecima. Kada je postalo nepodnošljivo, otišao sam kod njega u avliju i rekao: ‘Tu sam. Znaš koliko si mi dao i koliko sam ti vratio. Znam i koliko još tražiš. Nemoj slučajno da ti ili tvoji psi presretnete moju djecu. To se onda neće završiti kako treba’. I nisu - djecu mi nijesu dirali. Oni su, naravno, trpjeli, preživljavali stres zbog svega što su meni radili lokalni moćnici i zelenaši”, svjedoči on.

Prelomni trenutak, kaže, desio se kada je zelenaš, umjesto novca, zatražio ulazak u vlasničku strukturu kompanije, i to dok je on ležao u bolnici. “Nisam pristao. Ni tada. Onda su počele kamate - prvo osam, pa deset, pa dvadeset odsto. Pravdao je to pričom da dijelimo dobit, jer je on, navodno, spasio firmu. Dao sam automobil, prodao stan, isplatio koliko sam mogao. U jednom trenutku sam shvatio da je dovoljno dato”.

Nakon toga uslijedile su prijetnje. “Poruke su mi prenošene posredno. Shvatio sam da je to namjerno, prvo su mi policajci prenosili da sam ugrožen, a onda su me hapsili jer sam se naoružao. Crnu Goru sam morao da napustim 2013. godine. Otišao sam jer sam shvatio da je pametnije da odem, nego da napravim neku glupost zbog čega bi moja djeca i čitava porodica ispaštala čitavog života”, kazao je on.

Govori i o drugim slučajevima - ljudima koji su pozajmljivali novac kako bi liječili člana porodice, a potom, zbog kamate na kamatu, ostajali bez svega. “Prodavali su kuće, okućnice, sve što su čitavog života stvarali. A ucjene nijesu prestajale - pritiskali su i njih, i njihovu djecu, i unučad. To su tragedije običnih ljudi”. Dodaje da su oni koji su se obogatili na tuđoj nesreći i danas moćni. “I dalje rade isto. Imaju pola Nikšića”.

Sagovornik “Vijesti” tvrdi da razmjere zelenašenja u Crnoj Gori nemaju presedan. “U ovom obimu toga nema nigdje na svijetu. Država mora da stane tome na kraj. Ja nijesam više tamo, ali jesu ljudi koji i danas žive u strahu”. Istakao je da, uprkos svemu što je preživio i činjenici da danas živi pod drugim identitetom, smatra da je njegova obaveza da govori kako bi, makar jednog dana, svi koji su učestvovali u uništavanju života drugih odgovarali.

Ko daje novac ili druge potrošne stvari na zajam i pri tome ugovori nesrazmjernu imovinsku korist, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore. Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje, kazniće se zatvorom od tri do osam godina”.