Bjekstvo Miloša Medenice otkriva slabosti pravnog sistema

Miloš Medenica, sin nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, napustio je Crnu Goru ilegalno i otišao u Srbiju, gdje će, kako se navodi, dobiti pomoć od uticajnih ljudi. Njegovo bjekstvo, neposredno prije izricanja prvostepene presude na više od deset godina zatvora, otkriva strukturne slabosti sistema, kao što su sudska neefikasnost i ograničene zakonske mogućnosti policije.

Prema izvorima iz bezbjednosnog sektora, policija je započela potragu za Medenicom nakon što mu je Viši sud odredio pritvor zbog bjekstva. U srijedu su policijski službenici pokušali da mu uruče rješenje o pritvoru, ali su naišli na njegovu suprugu koja je tvrdila da je otišao na izricanje presude. Kada Medenica nije prisustvovao izricanju presude, policija ga je potražila u kući njegove majke, ali bez uspjeha.

Kriminolog Velimir Rakočević ističe da je bjekstvo Medenice otvorilo brojna pitanja, naglašavajući da posljedice slabosti sistema najčešće postaju očigledne tek nakon što se šteta već učini. Rakočević je takođe istakao da se odgovornost za nedavni bijeg ne može prebacivati na policiju, jer ona djeluje unutar zakonom propisanih ovlašćenja.

On pojašnjava da alternativne mjere pritvoru ne podrazumijevaju 24-časovni fizički nadzor policije, kao ni stalni nadzor nad licima koja su pod mjerama. Rakočević naglašava da je ključno pitanje odgovornosti sporost sudskih postupaka i da policija ne može biti kriva za bjekstvo lica koje formalno nije u pritvoru.

U međuvremenu, Viši sud je izdao naredbu za nacionalnu potjernicu za Medenicom, dok se u Kolašinu, gdje se njegova majka nalazi, policija nalazila od jutarnjih sati. Rakočević ukazuje na to da bi bilo racionalno za Medenicu da se preda, jer će svaki dan u bjekstvu pogoršati njegovu pravnu poziciju.

Iz Višeg suda su saopštili da je pritvor Medenici ukinut zbog isteka zakonskog maksimuma, te da su mjere nadzora sprovodene bez zabilježenih kršenja. Policija, s druge strane, tvrdi da su propusti Višeg suda doprinijeli bjekstvu, ističući da sud nikada nije zatražio izvještaje o kontroli mjera nadzora.

Uprava policije je naglasila da trenutno sprovode mjere nadzora nad više od 300 lica, a da bi stalni nadzor svih tih lica zahtijevao angažovanje kompletnog sastava policije, što nije izvodljivo. Policija smatra da su neefikasnosti u pravosudnom sistemu doprinijele situaciji u kojoj se sada nalaze.