Maja Raičević: Zamjenjujemo suštinu senzacionalizmom

Maja Raičević, predstavnica Centra za ženska prava, komentarisala je najnoviju aferu vezanu za objavljivanje eksplicitnog snimka, ističući da se percepcija ovog slučaja kao "afer​e" pokazuje kao zamjena suštine senzacionalizmom. Prema njenim riječima, ovdje se radi o ozbiljnoj sumnji na krivično djelo, posebno o zloupotrebi tuđeg snimka, što predstavlja oblik digitalnog i rodno zasnovanog nasilja.

Raičević naglašava da fokus javnosti i institucija treba da bude na tome ko je snimak pribavio, ko ga je distribuirao, te sa kojom namjerom i uz kakve eventualne prijetnje ili ucjene. Sve drugo, poput nagađanja o izgledu ili privatnom životu žrtve, vodi u sekundarnu viktimizaciju i relativizaciju nasilja.

Na pitanje o učestalosti objavljivanja intimnih snimaka i „osvetničke pornografije“, ona ističe da se suočavamo sa ozbiljnim problemom nedostatka sistematizovanih podataka. Žene i djevojke su najčešće mete ovakvih napada, posebno u kontekstu partnerskih odnosa, a mnogi slučajevi nikada ne budu prijavljeni zbog straha i nepovjerenja u institucije.

Raičević je komentarisala i izmjene Krivičnog zakonika koje su uvedene u cilju sankcionisanja neovlašćenog objavljivanja seksualno eksplicitnog sadržaja. Ove izmjene su važan korak naprijed, jer se sada radi o djelima koja se gone po službenoj dužnosti, a kazne su oštre, uključujući i zatvorske kazne do pet godina.

Ipak, ona naglašava da normativna promjena sama po sebi nije dovoljna, jer sudska praksa i dalje pokazuje nedosljednosti. U nekim slučajevima, presude ne pokazuju odvraćajući efekat zakona, a kazne su često blage, što obeshrabruje žrtve da prijave nasilje.

U vezi sa institucionalnim reakcijama, Raičević smatra da su one često spore i neefikasne. Idealna reakcija bi podrazumijevala istovremeno krivično procesuiranje, hitnu zaštitu žrtve i brzo uklanjanje sadržaja sa digitalnih platformi. Potrebni su jasni protokoli za postupanje policije i tužilaštava, kao i efikasni mehanizmi saradnje s internet platformama.

Na kraju, Raičević ističe da je vidljiv pomak u javnom diskursu kada je riječ o nasilju, ali dubinski obrasci ostaju netaknuti. Dok god se odgovornost prebacuje sa učinioca na žrtvu, a žrtve snose veću društvenu cijenu, sistem neće ispuniti svoju osnovnu funkciju.