Od solidarnosti do neprijateljstva: Ukrajinci u Poljskoj na meti nasilja

Kada su rođaci Nastje Podorožnje pobjegli od rata u Ukrajini u susjednu Poljsku, volonteri su ih dočekali raširenih ruku. Podorožnja (29) je već živjela u Poljskoj kada je rat počeo, ali se vratila u Ukrajinu kako bi pomogla sestri i sestričinama da napuste zemlju. Kada se, zajedno sa talasom izbjeglica, vratila u Poljsku u prvim danima rata, svjedočila je velikoj solidarnosti poljskih volontera. Ipak, uočila je i rizik — Ukrajinke koje prihvataju pomoć od nepoznatih ljudi mogle bi postati žrtve trgovaca ljudima. Onda je odlučila da osnuje 'Martinku', telefonsku liniju i grupu za podršku Ukrajinkama koje su pobjegle od rodno zasnovanog nasilja.

Četiri godine kasnije, Podorožnja se bori da održi organizaciju. Sredstava za pomoć izbjeglicama je sve manje, neprijateljstvo prema Ukrajincima raste, a Poljska i dalje nema dugoročnu strategiju integracije. Kako zamor od rata raste, političari sve češće koriste antiizbjegličko raspoloženje za političku korist. AP navodi da tu promjenu osjećaju i organizacije poput Martinke. Dok je u prvim mjesecima rata bilo relativno lako prikupljati novac, međunarodni donatori su pažnju preusmjerili na druge globalne krize. Sklonište Martinke, smješteno u neuglednom dvosobnom stanu u centru Krakova, do sada je primilo više od 100 žena i djece. Ženama se pomaže da pobjegnu od nasilnika i dobiju pristup zdravstvenoj zaštiti, psihološkoj pomoći, poslu i smještaju.

“Često sve počne tako što sjedim sa ženama uz čaj baš u ovoj kuhinji, one mi ispričaju šta im se dogodilo, a ja im kažem: ‘I meni isto’”, rekla je Podorožnja za AP. Prisjetila se i sopstvenog iskustva iz 2016. godine, kada je jedan muškarac pokušao da je siluje na ulici u Poljskoj. Dok ona i njene koleginice pokušavaju da prikupe dovoljno novca kako bi sklonište nastavilo da radi, Podorožnja kaže da pozivi za donacije često izazovu bujicu uvreda na internetu. 'To je zato što sam Ukrajinka', rekla je.

Oko 3,5 miliona Ukrajinaca je pobjeglo u Poljsku tokom prvih sedmica rata, prema podacima Ujedinjenih nacija. Poljaci su ih dočekivali na željezničkim stanicama i otvarali im vrata svojih domova, dok im je država omogućila pristup tržištu rada i socijalnim davanjima. Dvije zemlje dijele dugu istoriju stradanja pod Rusijom, a Poljska je i dalje jedan od ključnih saveznika Ukrajine u ratu. Do kraja 2022. broj ukrajinskih izbjeglica u Poljskoj stabilizovao se na oko milion. Oni koji su ostali brzo su se uključili na tržište rada: više od 70 odsto je pronašlo posao, a studija kompanije Deloitte procijenila je da su 2024. doprinijeli sa 2,7 odsto bruto domaćem proizvodu Poljske.

Prema anketi CBOS-a, vodeće poljske institucije za istraživanje javnog mnjenja, 52 odsto Poljaka sada se protivi tome da njihova zemlja prima ukrajinske izbjeglice. Novinar iz Varšave Mateuš Macini ocjenjuje da Poljska nije u potpunosti shvatila da Ukrajinci nijesu samo bespomoćne žrtve Vladimira Putina, već ljudi koji žele da izgrade sopstvene živote. Kako navodi u autorskom tekstu za 'Gardijan', mnoge ukrajinske izbjeglice su se, čim su mogle, iselile iz domova svojih poljskih domaćina, iznajmile ili kupile stanove, pokrenule poslove, od kojih su neki danas veoma uspješni, i izgradile snažnu zajednicu, često ulazeći u direktnu konkurenciju sa lokalnim stanovništvom.

Izbjeglice su sve češće meta antiukrajinske retorike. Prema anketi CBOS-a, 52 odsto Poljaka se protivi prijemu ukrajinskih izbjeglica, dok istraživanje pokazuje da su Ukrajinci suočeni s neprijateljskim komentarima i napadima. Karol Navrocki, kandidat nacionalno-konzervativnog bloka, obećao je zakon kojim bi poljski građani imali prednost nad Ukrajincima u pristupu javnim uslugama. Kako su tenzije rasle, ponovo su izbile i istorijske nesuglasice između dvije zemlje.

Kako se situacija pogoršava, Poljska vlada postepeno smanjuje podršku ukrajinskim izbjeglicama. Poljski ombudsman je upozorio da te promjene nesrazmjerno pogađaju najugroženije grupe. Julija Repenko iz Ukrajinske kuće rekla je da njena nevladina organizacija “sve češće pomaže ljudima koji su posebno izloženi riziku od isključenosti”. Poljska vlada je branila odluku da smanji pomoć, tvrdeći da najugroženiji i dalje dobijaju direktnu pomoć države. Kako se smanjuje podrška, opada i međunarodna pomoć, dodatno sužavajući mogućnosti za izbjeglice.