Među 148 ubijenih žitelja sela Stabna bilo je 82 đece

U katunu Kručica iznad sela Stabna, Njemci su otkrili i prikupili 95 osoba, obećavajući im da im se neće ništa dogoditi, te da je potrebno da se okupe kako bi dobili dozvole za slobodno kretanje. Međutim, čim su se sakupili, strpali su ih u jednu staju i kolibu na Tresulji i 13. juna žive zapalili. Nažalost, stradali su brojni nevini ljudi, među kojima su bili: Ruža, Dragutin, Sofija, Gospava, Mijoljka, Božana, Stanojka, Milka, Luka, Stoju, Brenu, Gligora, Jovanu, Julku, Luciju, Anđu, Desanku, Novku, Grujicu, Bojanu, Radojicu, Krstinju, Janju, Dunju, Milutina, Jelenu, Mitra, Darinku, Smiljku, Ljubicu, Milevu, Ljeposavu, Vinku, Stanislava, Neška, Milosava, Kosu, Savu, Todora Kandić; Ružu, Borislava i Olgu Đajić; Janju, Veselina, Radojicu, Tomaša, Vukosavu, Milku, Milevu, Anu, Darinku, Danicu, Iliju i Petra Prodanović; Milenka, Radomira i Petrušu Aćimović; Vidosavu, Sofiju, Savu, Bojanu, Grujicu i Bosiljku Radoičić; Mitra, Njegosavu, Nataliju, Savku, Višnju i Soku Tijanić; Jegdu Pješčić; Ljubicu, Milosava, Tomanu, Mihaila, Živka, Vasiliju, Vida, Mićana, Gospavu, Krstinju, Milevu, Rosu, Stevana, Ravijojlu, Kosu, Savu, Miljanu, Božidara, Vinku, Koviljku, Brenu, Mlađena i Milivoja Tufegdžića.

Opštinski odbor SUBNOR-a Plužine je u Stabnima 12. juna 1983. godine postavio spomen obilježje na kome su ispisane znakovite riječi koje svjedoče o tim čemernim danima: 13. JUNA 1943. GODINE STABNA POSTAŠE VELIKA GROBNICA NEDUŽNIH STANOVNIKA: NJEMAČKE NEMANI UBIŠE PA SPALIŠE: - NA TRESULJI 96 - NA JASENU 30 - NA MALOM JEZERU 22 STANOVNIKA TAKO SE ZA TREN U JEDNOM DANU UGASI 148 ŽIVOTA. MEĐU KOJIMA JE 82 DJECE. OPŠTINSKI ODBOR SUBNOR-a PLUŽINE.

Spomen obilježje u Stabnima, FOTO: Slobodan Čukić. Miloševići, Budanj i Sedlari su sela koja su, takođe teško nastradala od esesovaca u junu 1943. godine. Na spomen ploči u Domu u Miloševićima, upisana su imena 37 stradalih. To su: Milorad, Vladimir, Pero, Spasoje i Vučić Adžić; Vasilj, Milan, Milica, Vukosava, Jelena i Mikailo Đapić; Miloš, Milica, Božo, Milan, Jaglika, Danica, Kruna, Sava, Nikola, Jela, Savo, Lucija, Ljeposava Đođić; Obrad, Jefto, Miloš, Šćepan i Jela Osmajić; Mileva, Lazar, Vasa, Mioljka i Stevan Ružić; Dukica Milatović; Nikola Rebić.

U jednom potoku između Miloševića i Plužina ubili su, pa potom spalili, popa Joka Sočicu, starca od 80 godina, sa svih 8 članova porodice. Jaglika Đođić je sa svojom kćerkom od 3 godine bačena u zapaljenu kuću. Fašistička ideologija kojom su bili nadahnuti vojnici Trećeg Rajha, a pogotovo pripadnici SS divizije „Princ Eugen“, nije poštovala ni religiozne ni nacionalne ni ljudske vrijednosti.

U svojoj krvoločnoj namjeri da pobije svakog stanovnika detaljno je uništavala i zatirala svaku mogućnost opstanka, fizičkog i duhovnog. Plužine, nekadašnje selo, a sadašnja varošica i centar opštine, je užasno stradalo u Petoj neprijateljskoj ofanzivi. Ukupan broj žrtava je 86. U zaseoku Gojkovića Do, spaljeno je u jednoj kući 60 osoba. Njih je prije toga jedna njemačka patrola pohvatala, pa ih pustila, rekavši im da idu u selo. Međutim, druga patrola ih je sačekala, strpala u kuću i spalila. Među ovim žrtvama nalazila se i jedna veoma lijepa đevojka Jaglika, šćerka Krsta Adžića. Nju je jedan od njemačkih vojnika uhvatio za ruke i izveo iz kuće, prije nego su zatvorili vrata, naredivši joj da tu među Njemcima sačeka.

Međutim, u jednom trenutku, kada je vatra potpuno obuhvatila kuću i kada je jauk žrtava postao još jeziviji, Jaglika je jurnula između Njemaca i kroz prozor uskočila u zapaljenu kuću i izgorela sa ostalima. Unuk velikog pivskog junaka Vula i sin crnogorskog brigadira Joka, učitelj Božo Adžić i pored najstrašnije lične tragedije, sačinio je spisak sagorelih stanovnika Plužina u Gojkovića Dolu. Među njima je bila i njegova supruga Darinka, kao i sinovi Vule (dobio ime po svom slavnom prađedu) i Nenad.

To su: Darinka, Grozdana, Vule, Nenad, Jaglika, Milorad, Momčilo, Stana, Ljubica i Ljubinka Adžić; Ivan, Milica S., Milica M., Novak, Novka, Marica i Vida Gojković; Sava, Nikola i Anica Malović; Vučko, Radoje, Đurđa i Simana Madžar; Novka, Sara, Momir, Danica, Miloš, Mileva, Ljubica, Vidosava, Danilo, Jovan, Matije, Obrad i Radmilo Luburić; Miluša, Miloš i Kosa Balandžić; Joko N., Marica, Ivo, Vukosava, Marija, Ratko, Rade, Joko I., Tonka, Cvijeta, Radojka i Momir Sočica; Milica, Sara, Mileva, Svetozar i Momir i Ratko Ninošević.

Prema dr Bošnjaku, Božo Adžić je napravio spisak još 26 osoba ubijenih u Plužinama. To su: Musa, Minja, Jevrem, Božo M., Veljko, Matije, Olga, Milutin, Mitar, Đurđa, Luka, Anica, Jole, Radivoje, Sava, Spasenija i Branko Adžić; Mara i Đorđije Golubović; Bosiljka, Stevan Sočica; Vida, Joka i Zora Košutić ( Dr R. Bošnjak, Piva 1943., str. 223-226).

Brljevo je selo oko koga su se početkom juna 1943. godine vodile ogorčene borbe između partizanskih jedinica i Njemaca kako bi se sačuvao prolaz glavnine snaga i Vrhovnog štaba, preko Vučeva ka Sutjesci. Obje strane su imale velike gubitke. Zbog neuspjeha da tu zatvore obruč, vojnici zloglasne 7. SS divizije su se svetili nad nevinim stanovništvom. Ubijeno je 29 osoba i to: Sava, Jole i Pero Adžić; Pajo, Luka, Vučić, Brena, Jelica, Tripko, Stoja, Vida, Milan, Doka, Ružica, Saveta, Blagoje, Milica, Živana i Sava Vasović; Milosava, Stana, Timotije, Aćim i Marica Lješević; Todor, Milica, Blagoje, Mališa i Kosta Ćalasan; Luka Šimun. Milosava Lješević je zaklana zajedno sa svojom dvogodišnjom kćerkom Stanom. Porodicu Milana Vasovića, oca, majku u četvero djece, su žive bacili u provaliju duboku 300 metara. Prethodno su njegove sedmomjesečne blizance Živka i Sava bajonetima iskasapili u kolijevci.

Natpis na spomeniku žrtvama iz porodice Kandić na groblju u Stabnima, FOTO: Slobodan Čukić. Mratinje, selo u kanjonu Pive je imalo 26 žrtava. To su: Janko, Mirjana, Jovanka, Živana, Dunja, Božo, Momčilo i Mirjana J., Vuković; Jugo, Vasilije i Lazar Radović; Radivoje, Jagoš, Mile, Vlado, Toma, Slavko i Branko Ćalasan; Ilija i Mara Šimunović; Obrad i Sinđa Ognjenović; Cvijeta, Neđeljko i Miloš Mitrić.

Vučevo, nekadašnji katun sela Kruševa i Mratinja, je od 1947. pripalo Bosni i Hercegovini. Do tada je bilo u sastavu Crne Gore i Pive. Pivljani ga i sada smatraju svojom plemenskom teritorijom. Preko Vučeva su poslije razbijanja Njemaca, partizanske divizije nastupale prema Sutjesci. U njemu je poginulo 17 stanovnika. To su: Rade, Ljubica, Stanka i Stoja Verunović; Dunja, Milenka, Jovanka, Jovana, Rada i Đurđa Vuković; Miro, Novak, Rosa, Gojko, Radenko, Mileva i Žarko Muminović. U zaseoku Gojkovića Do kod Plužina, spaljeno je u jednoj kući 60 osoba. Među ovim žrtvama nalazila se i veoma lijepa đevojka Jaglika, šćerka Krsta Adžića. Nju je jedan od njemačkih vojnika uhvatio za ruke i izveo iz kuće, prije nego su zatvorili vrata, naredivši joj da tu među Njemcima sačeka. Međutim, u jednom trenutku, kada je vatra potpuno obuhvatila kuću, Jaglika je jurnula između Njemaca i kroz prozor uskočila u zapaljenu kuću i izgorela sa ostalima. Fašistička ideologija kojom su bili nadahnuti vojnici Trećeg Rajha, a pogotovo pripadnici 7. SS divizije, nije poštovala ni religiozne ni nacionalne ni ljudske vrijednosti i osobenosti. U svojoj krvoločnoj namjeri da pobije svakog stanovnika detaljno je uništavala i zatirala svaku mogućnost opstanka, fizičkog i duhovnog, na teritoriji kojom se kretala tih tragičnih dana najmračnijeg proljeća koje je Pivu zadesilo.