Grafit 'Srbe na vrbe' u Bijelom Polju izazvao široku osudu

Grafit 'Srbe na vrbe' u Bijelom Polju osudili su, gotovo bez presedana, i vlast i opozicija, Islamska zajednica i nevladin sektor. Problem Crne Gore nikada nije bio nedostatak osuda, nego to što se, i uz obavezujuće uputstvo Vrhovnog državnog tužilaštva o jednoobraznom postupanju, gotovo isti oblik poruke mržnje procesuira čas kao krivično djelo, čas kao običan prekršaj, a najčešće nikako.

Na fasadi privatnog objekta u blizini plavog mosta na Limu, u bjelopoljskom naselju Pruška, grafit 'Srbe na vrbe' stajao je, prema saznanjima Pobjede, duže vrijeme prije nego što je uklonjen - vlasnik objekta prekrečio ga je tek pošto je slučaj objavljen u medijima. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju samoinicijativno je juče formiralo predmet i naložilo policiji da preduzme izviđajne i druge radnje radi otkrivanja počinioca.

Predsjednik opštine Petar Smolović poručio je da je Bijelo Polje 'grad mira, suživota i međusobnog poštovanja' i najavio hitno uklanjanje sadržaja i mjere iz nadležnosti opštine. Grafit su osudili poslanici i vlasti i opozicije, Bošnjačka stranka, Demokratska partija socijalista, Socijaldemokrate, Demokrate i Nova srpska demokratija. Iz Bošnjačke stranke poručeno je da je uvreda upućena Srbima jednako neprihvatljiva kao napad na bilo koju drugu nacionalnu ili vjersku zajednicu.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Bijelom Polju Enis ef. Burdžović ocijenio je da iza 'sramnih riječi' stoji neko kome ne odgovara tolerantno Bijelo Polje. Iz kancelarije ombudsmana poručeno je da ovakve pojave treba osuditi, a ne relativizovati.

Problem u Crnoj Gori godinama nije nedostatak oštrih osuda, nego izostanak istrajnosti u identifikaciji i kažnjavanju počinilaca i odnos nadležnih prema govoru mržnje. Iz Centra za građansko obrazovanje podsjećaju da incidenti poput prekidanja projekcije filma 'Roda' u Podgorici ili skandiranja 'Nož, žica, Podgorica' godinama nijesu dobili adekvatan institucionalni odgovor, te da upravo izostanak sankcija ohrabruje nove incidente.

Akcija za ljudska prava ide korak dalje i podsjeća da je sud ranije poruku ovog tipa kvalifikovao kao krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje iz člana 370 Krivičnog zakonika, za koje je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Pitanje, dakle, nije hoće li zid biti prekrečen, nego kako će slučaj biti pravno kvalifikovan i da li će iko odgovarati.

Vrhovni državni tužilac Milorad Marković izdao je 9. maja prošle godine obavezujuće uputstvo kojim se rukovodioci svih državnih tužilaštava i pojedinačni tužioci obavezuju na zakonito, djelotvorno i jednoobrazno postupanje u predmetima govora mržnje i krivičnih djela učinjenih iz mržnje. Uputstvo nalaže obaveznu primjenu Rabat akcionog plana Ujedinjenih nacija, kriterijuma Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) i indikatora predrasuda, kao i posebno obrazlaganje okolnosti iz člana 42a Krivičnog zakonika, koje se tiču motiva mržnje.

Predviđa i mehanizam nadzora: koordinatora koji odgovara Vrhovnom tužiocu, kontakt osobe u svakom tužilaštvu ali i poseban obrazac kroz koji se svaki takav predmet statistički prati, od poslovne oznake do konačne odluke, uključujući i odluke suda za prekršaje. Rukovodioci su dužni da Vrhovnom dostavljaju kvartalne izvještaje sa ažuriranim podacima. Standard, mehanizam i evidencija postoje. A dosljednost izostaje i to u slučajevima koji su se dogodili nakon donošenja ovog uputstva.

Sredinom decembra prošle godine na ogradi Ambasade Bosne i Hercegovine osvanuli su natpisi kojima se veliča u Hagu doživotno osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić i genocid u Srebrenici, a oštećena je i tabla posvećena jevrejskom prazniku Hanuki. Iako je čin najoštrije osudilo i MVP, ocijenivši ga napadom na diplomatsko predstavništvo prijateljske države i na kulturu sjećanja. Protiv šesnaestogodišnjaka Više državno tužilaštvo podnijelo je krivičnu prijavu za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, dalo najtežu moguću kvalifikaciju, dok je policija isti događaj tretirala i kao prekršaj javnog reda i mira i maloljetnika sprovela Sudu za prekršaje.

Za skrnavljenje table tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela. Samo nekoliko dana kasnije, drugačiji pravni epilog dobio je događaj na Cetinju. Petoro državljana Srbije, prema saopštenju Uprave policije, u tunelu na regionalnom putu Trojica–Njeguši preko murala 'Da je vječna Crna Gora' ispisalo je 'Crna Gora Srpska Sparta' i simbol sa četiri ocila. Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju ocijenilo je da u tome nema elemenata krivičnog djela, već prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru - vrijeđanja po osnovu nacionalne pripadnosti. Troje je uhapšeno i pred prekršajnim sudom oglašeno krivim.

Treći epilog ilustruje slučaj iz Meljina kod Herceg Novog. Zbog grafita 'APRZ UČK 1878' državljanin Kosova (22) osuđen je krajem oktobra na deset dana zatvora, uz mjeru protjerivanja iz Crne Gore na godinu dana - sankcija izrečena, ponovo, u prekršajnom, a ne u krivičnom postupku. Slučajevi pokazuju kako gotovo identična poruka u jednom gradu postaje krivično djelo, a u drugom prekršaj.

Akcija za ljudska prava podsjeća da ni gotovo šest godina nakon organizovanog ispisivanja grafita protiv muslimana i Islamske zajednice u Pljevljima 2020. javnost nema odgovor ko je te događaje organizovao. Trojica optuženih oslobođena su 2021. zbog nedostatka dokaza, a iako su iz komunikacije preko aplikacije Skaj isplivali navodi o pozadini tih grafita, o daljem toku istrage nema informacija.

Pljevlja su, uostalom, dala i najotvoreniji primjer relativizacije s vrha. Sredinom januara 2022. tadašnji predsjednik opštine Igor Golubović izjavio je da nacionalistički grafiti s likom Ratka Mladića neće biti prekrečeni, ocijenivši da su 'jedno od urbanih obilježja gradova'. Uslijedile su oštre reakcije javnosti i njegovih koalicionih partnera - Demokratska partija socijalista ogradila se od izjave, a Socijaldemokrate i Bošnjačka stranka povukli su mu podršku - pa je Golubović 10. februara podnio ostavku, tvrdeći da su njegove riječi prenesene selektivno, i naknadno obećavši uklanjanje grafita.

Poruka je bila dvostruka: da veličanje osuđenog ratnog zločinca može proći kao gradski 'kolorit' i da institucije na reakciju tjera tek pritisak javnosti, a ne sopstvena inicijativa. Isto kao u Bijelom Polju, gdje je grafit dugo stajao i prekrečen tek pošto je javnost za njega saznala iz medija.

Za grafite kojima je Mladić veličan u Pljevljima 2024. i u Kotoru i Podgorici 2021, kao i za uvredljivu poruku ispisanu kod Hrama Hristovog Vaskrsenja niko nije procesuiran. Iz CGO ocjenjuju da je odnos vlasti reaktivan i nedosljedan i da se govor mržnje, istorijski revizionizam i veličanje ratnih zločina najčešće tretiraju kao prekršaj javnog reda, a ne kao vrijednosni i bezbjednosni problem - što, upozoravaju, dugoročno vodi njihovoj normalizaciji u javnom prostoru.

Da tlo za to postoji, pokazuje i istraživanje te organizacije iz januara 2025: više od polovine ispitanika smatra da ideologije ratnih sukoba iz devedesetih i danas postoje. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda upozorava da govor mržnje u Crnoj Gori ne jenjava, već sve češće izlazi iz digitalnog prostora i postaje vidljiv na ulici - tačno onako kako pokazuje bjelopoljski grafit. Pritom je alat za sistemsko praćenje te pojave zakazao: softver za monitoring govora mržnje, koji je Institucija Zaštitnika koristila uz podršku UNDP-a, praćenje je obavljao samo u periodu jul–decembar 2025. i nije nastavljen nakon isteka projekta.

Da problem nije samo domaći utisak, potvrđuju i evropske ocjene. Evropska komisija je u izvještaju o Crnoj Gori za 2025. konstatovala da su ugrožene grupe i dalje izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje, uz zahtjev da država djelotvorno ispuni preporuke ECRI - istih onih čije kriterijume tužilaštvo od maja ima ugrađene u sopstveno uputstvo. Te ocjene, doduše, najčešće se odnose na mržnju prema Romima, LGBTIQ osobama i ženama; bjelopoljski grafit spada u njen drugi, etnički i nacionalni registar, ali institucionalna slabost na koju se ukazuje ista je.

Nezavisnu potvrdu daje i izvještaj 'Mapiranje govora mržnje u Crnoj Gori', koji su početkom ove godine predstavili CEDEM i Savjet Evrope u okviru zajedničkog programa sa Evropskom unijom: govor mržnje se sve više normalizuje, posebno na internetu i u političkim debatama i riječ je o ponavljajućem obrascu vezanom za polarizaciju i slab institucionalni odgovor, a ne o izolovanim ispadima.

Prema godišnjem izvještaju Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2025, formirana su 82 predmeta s elementima mržnje: šest za krivično djelo učinjeno iz mržnje, 67 za govor mržnje (66 po članu 370, jedan po članu 443 Krivičnog zakonika) i devet za prekršaje po Zakonu o zabrani diskriminacije. U odnosu na 24 predmeta iz 2024, to je znatan rast koji tužilaštvo pripisuje striktnoj primjeni uputstva i pojačanom nadzoru. Ali brojke govore o formiranim predmetima, ne o ishodima: do izrade izvještaja zabilježena je tek jedna osuđujuća presuda za zločin iz mržnje - četiri mjeseca zatvora uz mjeru bezbjednosti.

Ozbiljnost institucija se mjeri ne osudama koje su već izrečene, nego onim što slijedi poslije prekrečenog zida: hoće li predmet dobiti krivičnu ili prekršajnu kvalifikaciju, hoće li počinilac biti otkriven i da li će kazna odgovarati težini poruke. Do tada, 'Srbe na vrbe' ostaje još jedan zid - prekrečen tek pošto su o njemu progovorili mediji.