20 godina od eksplozije na Viru

U noći između 7. i 8. jula 2006. godine, 15-ak minuta iza ponoći, eksplozija u naselju Vir ostavila je za sobom razaranje kakvo novija istorija Nikšića ne pamti. Detonacija u fabrici eksploziva „Booster“ bila je toliko jaka da se osjetila i devet kilometara dalje, u centru grada, gdje je stanovnicima sve ličilo na razoran zemljotres.

Puklo je oko 80 tona mina i granata, a plamena kiša municije i torpeda pogodila je sedam sela u prečniku od tri kilometra oko skladišta. Prema izvještajima, eksplozija je oštetila oko 3.000 objekata. U nikšićku bolnicu primljeno je 32 povrijeđenih, petoro sa težim povredama, među njima i devetoro djece. Pukom srećom, u razornoj eksploziji niko nije izgubio život.

Tačno 20 godina kasnije, sjećanje na tu noć i dalje živi u pričama mještana i profesionalaca koji su bili na licu mjesta i prvi se uvjerili u razmjere velikog incidenta. Mještanin Vlado Nikolić kaže za portal RTNK da se dvije decenije kasnije svega odlično sjećaju, a nerijetko o tome i pričaju kod kuće. „Svega se sjećamo. I kad su se srušile kuće i sve ostalo. Samo smo gledali da budemo živi i zdravi, a bogami mi je žena bila povrijeđena opasno. I pravo da vam kažem, bilo je stvarno mučno prva tri-četiri dana“, naglašava Nikolić.

Kaže da je u prvom momentu mislio da su se pokvarile električne instalacije i da je zbog toga uništena kuća. „Ali ja pogledam gore, a ono se sve vidi, nema krova, sve se diglo od eksplozije. Onda izađemo napolje, ljudi iskaču iz kuća, svi bježe, vrište po selu, tu se čuda rade“, opisuje svoje iskustvo mještanin Vira. Dodaje da porodica nije mogla da useli sve do kraja godine, a i tada je bila tek ozidana i puna vlage. „Tu zimu smo nekako prepatili“, prisjeća se Nikolić.

Ističe da je jako teško kada kuća praktično nestane u trenu, a čovjek se čitav život bori da je podigne. „Ali to nismo samo mi doživjeli, bilo ih je mnogo koji su plakali te noći. Ipak, da je neko poginuo, daleko bilo, ne bi ti ni kuća ni bilo šta drugo padalo na pamet. Evo mnogi ljudi žive da nemaju ni kuću ni ništa, pa opet žive i opet su veseli“, poručuje Nikolić.

Janko Vučić, pripadnik lokalne Službe zaštite i spašavanja, kaže za portal RTNK da je Vir te noći izgledao kao da je ratno stanje. „Došli smo brzo, tamo nema struje, srušeni su krovovi, narod bježi obučen samo u veš ili zamotan u ćebad. Ljudi ne znaju ni šta se desilo, eto takve smo scene zatekli. I dok smo intervenisali, javljeno nam je da se očekuje još jedna eksplozija“, opisuje Vučić svoje prve utiske.

Prema njegovim riječima, u početku su svi u gradu mislili da je eksplodirao vojni magacin u Brezoviku – niko se nije dosjetio da je eksplodiralo u Viru i da tamo uopšte ima nekog eksploziva. „To je bila vriska, narod je bježao, a ne zna gdje da bježi. Dešavalo se sve iza ponoći. Ljudi su bili legli i nisu ni bili svjesni šta se događa. Sve trče, pa nekoga pitaju šta je bilo”, dodaje Vučić.

Kaže da je bilo jako puno posla za spasioce i vatrogasce, a on sam je narednih šest mjeseci bio u Gornjem Polju. Tamo je, kako pojašnjava, pomagao u pokrivanju krovova najlonom i sličnim poslovima, a sve da bi se pomoglo mještanima. Vučiću je najveći utisak ostao taj da se desila ogromna eksplozija, a da gotovo niko nije ozbiljnije povrijeđen. Kako kaže, to je još nevjerovatnije ako se ima u vidu da je praktično sve bilo porušeno.

“Evo na primjer, porušene su bile kuće i u naselju Miločane, iako je sama eksplozija bila čak na Viru. I to niko do dan-danas ne može da shvati, jedino je možda bio spas što je bilo tako kasno uveče, što je narod bio legao. Da je to možda bilo ranije, to bi bio haos“, ocjenjuje Vučić. Naročito ističe jednu zanimljivost sa samog početka intervencije u Viru. “Prva kuća koja je bila od eksplozije, u tu sam kuću prvu ušao. Svi prozori su bili izbijeni u toj kući, a samo slika Ostroga sa zida visi. To mi je ostalo u sjećanju. Nigdje prozora nije bilo, ni prozora ni vrata na toj kući, sve je porušeno, sve izbijeno, a slika Ostroga ostala da visi na zidu. Ima nešto jače i od jačeg”, zaključuje Vučić.