Odgođeno suđenje u slučaju Stanovi: Bošković tražio odgađanje, izostali Šehović i Miličković

Početak suđenja u slučaju koji je u javnosti poznat kao Stanovi odgođen je za 12. oktobar jer na današnje ročište nijesu došli bivši ministar i poslanik DPS-a Predrag Bošković, ali ni optuženi Damir Šehović i Dražen Miličković.

Šehoviću i Miličkoviću nijesu uručeni pozivi, dok je Bošković preko advokata Mihaila Volkova dostavio molbu za odgađanje jer je obavezan kao potpredsjednik Evropske rukometne federacije da prisustvuje evropskom prvenstvu u Rumuniji.

Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv nekadašnjih ministara i funkcionera Predraga Boškovića, Sanje Vlahović, Suada Numanovića, Ivana Brajovića, Osmana Nurkovića, Budimira Šegrta, Dragice Sekulć, Suzane Prebilović, Jelene Radonjić, Damira Šehovića, Aleksandra Jovićevića i šefa kabineta predsjednika Crne Gore Dražena Miličkovića.

Svi optuženi 16. maja prošle godine oslobođeni su optužbi usljed nedostatka dokaza da su kao članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016. do 2020. godine zloupotrijebili službeni položaj. Presudu je tada izrekla sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević, ali je Apelacioni sud ukinuo odluku i vratio sutkinji Kovačević na ponovno suđenje.

U obrazloženju prvostepene presude navedno je da je sud cijenio sve dokaze i utvrdio da je Specijalno državno tužilaštvo tokom postupka ključne dokaze predložilo u formi običnih kopija, bez ovjere nadležnog organa ili potvrde njene vjerodostojnosti. Predloženi dokazi, prema stavu prvostepenog vijeća, ne ispunjavaju standard potrebne dokazne vrijednosti u krivičnom postupku i s obzirom da ti dokazi predstavljaju jedini osnov optužbe, sud nije mogao zaključiti da su optuženi izvršili krivično djelo van razumne sumnje.

U obrazloženju se navodi da je Bošković bio predsjednik Komisije za stambena pitanja Vlade, a ostali optuženi su bili članovi tog tijela. Sutkinja Kovačević je istakla da optuženi u odbranama nijesu negirali da su donosili Odluke o rješavanju stambenih pitanja funkcionerima, ali da su to činili poštujući odredbe čl. 28, čl. 30 i čl. 30 Odluke o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera.

Ona je ukazala i da su optuženi naveli da su odluke donosili isključivo poštujući zaključke Vlade Crne Gore koji su prethodili donošenju, a da je za njih zaključak Vlade imao obavezujući karakter.