Etički kodeks državnih službenika i slučaj Mirjane Pajković

U zemljama sa razvijenom institucionalnom kulturom postoje jasno definisani etički kodeksi, procedure i standardi ponašanja državnih službenika. Tada se ne odlučuje na osnovu medijskih naslova ili ličnih moralnih uvjerenja, već na osnovu toga da li je prekršeno konkretno pravilo i kakav je uticaj takvog postupanja na integritet javne funkcije. Ako želimo da gradimo povjerenje u institucije, onda bi fokus javne rasprave trebalo da bude na tome da li su pravila dovoljno jasna, da li odgovaraju izazovima digitalnog doba i da li se primjenjuju jednako prema svima. To je mnogo važnije od procjene jednog pojedinačnog slučaja – istakla je mr Ljiljana Burzan-Nikolić.

Službenik je dužan da poslove u državnom organu obavlja na način da ne umanji svoj i ugled državnog organa. Van radnog vremena službenik se ne smije ponašati na način koji može imati negativan uticaj na ugled državnog organa – predviđa Etički kodeks državnih službenika i namještenika. Pitanje poštuju li se ova pravila u crnogorskoj vladi otvorio je slučaj Mirjane Pajković, savjetnice u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, koja je na tu poziciju raspoređena nakon ostavke na mjesto državne sekretarke zbog skandala sa bivšim savjetnikom predsjednika države Dejanom Vukšićem kojeg je tada optužila za uznemiravanje, ali i nakon otvaranja profila na mreži OnlyFans, poznatoj po eksplicitnim sadržajima.

Nijesmo dobili odgovor od članova Etičkog odbora da li aktivnosti savjetnika u Ministarstvu na mreži OnlyFans imaju negativan uticaj na ugled državnog organa. Iz Ministarstva takođe nijesu odgovorili na pitanje vezano za aktivnosti Pajković na OnlyFans, ali su kazali da u trenutku raspoređivanja nije postojala izrečena disciplinska mjera za lakšu ili težu povredu službene dužnosti. Pajković, međutim, čvrsto zastupa stav – „u savremenom dobu, u kojem se najveći dio komunikacije odvija elektronski, intimno komuniciramo putem glasovnih poruka, fotografija ili video-snimaka, ne vidim po kom osnovu bi mi bilo koja funkcija mogla uskratiti to pravo“.

Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava može uzeti u obzir prilikom odlučivanja samo konačne odluke Državne disciplinske komisije u konkretnom slučaju. To znači da, dok se ne donese konačna odluka u disciplinskom postupku, Ministarstvo ne može preduzeti mjere koje bi se bazirali na procjeni „javnog ugleda“ bez pravnog utemeljenja - naveli su iz Ministarstva. Kazali su da je zaposlena dala pisanu saglasnost na raspoređivanje (9. 4. 2026), rješenje o raspoređivanju donio je ministar Fatmir Đeka, na prijedlog Službe za opšte poslove i uz saglasnost sekretara Ministarstva.

Imenovana je raspoređena na službeničko radno mjesto Samostalna savjetnica I u Direktoratu za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda. Od razrješenja do raspoređivanja osigurala je pravo na naknadu iz člana 60 – odgovorili su iz Ministarstva. Obrazložili su da u članu 60, stav 5 Zakona o državnim službenicima i namještenicima - pod „može“ - zakonodavac stavlja akcenat na saglasnost zaposlenog, odnosno ako je zaposleni saglasan da se rasporedi u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, obaveza Ministarstva je da tu osobu rasporedi na drugo radno mjesto koje odgovara njegovom nivou kvalifikacije obrazovanja i sposobnostima.

Rješenje o raspoređivanju Mirjane Pajković u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava donio je ministar Fatmir Đeka, u skladu sa članom 60, stav 6 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, na prijedlog Službe za opšte poslove i uz saglasnost sekretara Ministarstva. Članom 14 Zakona o slobodnom pristupu informacijama stav 1, alineja 4, tačka 4, organ vlasti može ograničiti pristup informaciji ili dijelu informacije, ako je to u interesu vršenja službene dužnosti, radi zaštite od objelodanjivanja podataka koji se odnose, između ostalog, na pokretanje i vođenje disciplinskog postupka. Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava može uzeti u obzir prilikom odlučivanja samo konačne odluke Državne disciplinske komisije u konkretnom slučaju, odnosno, u vrijeme donošenja rješenja o raspoređivanju Mirjane Pajković, imenovana nije imala izrečenih disciplinskih mjera za lakšu, odnosno težu povredu službene dužnosti – dodali su iz Ministarstva.

Na naše pitanje da li je Pajković dala pisanu saglasnost na raspoređivanje, kako član 60 zahtijeva, i kada, odgovorili su da jeste - 9. aprila 2026. godine. Kazali su da je Pajković od razrješenja (19. mart) do raspoređivanja (10. april) ostvarivala pravo na naknadu iz člana 60 Zakona. Stručnjak za strateške komunikacije mr Ljiljana Burzan-Nikolić kazala je za Pobjedu da ova tema otvara mnogo važnije pitanje.

U zemljama sa razvijenom institucionalnom kulturom ovakve dileme uglavnom imaju konkretan odgovor upravo zato što postoje jasno definisani etički kodeksi, procedure i standardi ponašanja za državne službenike. Tada se ne odlučuje na osnovu medijskih naslova ili ličnih moralnih uvjerenja, već na osnovu toga da li je prekršeno konkretno pravilo i kakav je uticaj takvog postupanja na integritet javne funkcije. Ako želimo da gradimo povjerenje u institucije, onda bi fokus javne rasprave trebalo da bude na tome da li su pravila dovoljno jasna, da li odgovaraju izazovima digitalnog doba i da li se primjenjuju jednako prema svima. To je, po mom mišljenju, mnogo važnije od procjene jednog pojedinačnog slučaja – istakla je Burzan-Nikolić.

Rekla je da ne bi pojednostavljivala poređenja između različitih država, jer u ozbiljnim sistemima ostavke najčešće, kako je istakla, nijesu posljedica medijskog pritiska ili moralne osude javnosti, već primjene jasno definisanih pravila i procjene da li je narušen integritet funkcije. Iz ugla komunikacije, mislim da je zanimljivo što se kod nas javna rasprava vrlo brzo usmjeri na ocjenjivanje pojedinca, dok mnogo rjeđe razgovaramo o tome da li institucije imaju dovoljno jasne standarde za ovakve situacije i da li ih dosljedno primjenjuju. Upravo je to razlika između sistema koji reaguje od slučaja do slučaja i sistema koji se oslanjaju na unaprijed utvrđena pravila.

Zato vjerujem da ova tema ne bi trebalo da bude prije svega rasprava o jednoj osobi, već povod da razgovaramo o tome da li su naši etički kodeksi i institucionalne procedure dovoljno jasni da daju odgovore na izazove koje donosi savremeno digitalno okruženje. Kada su pravila jasna i kada važe jednako za sve, prostor za dileme, selektivna tumačenja i senzacionalizam postaje znatno manji - zaključila je Burzan-Nikolić.

Mirjana Pajković kazala je da, kada govorimo o otvaranju profila na OnlyFansu kao onlajn platformi, YouTubeu, TikToku i slično, misli da je vrlo važno da „na pravi način shvatamo širinu mogućnosti kreiranja sadržaja“. Voljela bih da sve druge onlajn mreže poput Facebooka, TikToka i Instagrama preuzmu određene mehanizme bezbjednosti, zaštite i kontrole koje imaju platforme sa strožom verifikacijom korisnika. Mislim, prije svega, na provjeru identiteta, smanjivanje mogućnosti postojanja botova i lažnih naloga, kao i odgovornost za plasiranje sadržaja.

Takav pristup onlajn sadržajima bio bi koristan za kreatore iz fitnes i bjuti industrije, za advokate, pravne, finansijske, psihološke savjetnike, platforme koje imaju strože kontrole efikasnije sankcionišu govor mržnje, nasilje, eksploataciju djece i zloupotrebu sadržaja. Istovremeno, svi smo svjedoci da današnje društvene mreže često serviraju sadržaje koje mnogi ne žele da gledaju, od eksploatacije djece u reklamne svrhe, preko scena nasilja, do različitih oblika neodgovornog ponašanja prema ljudima, životinjama ili imovini.

Poseban problem današnjih društvenih mreža jeste mogućnost kreiranja velikog broja lažnih naloga sa kojih se mogu širiti neistine i stvarati potpuno pogrešne slike o pojedincima. Zbog toga smatram da su verifikacija korisnika i naplata korišćenja aplikacije, veća odgovornost na internetu pravac u kojem će se digitalni prostor razvijati u budućnosti. U savremenom dobu, u kojem se najveći dio komunikacije odvija elektronski, intimno komuniciramo putem glasovnih poruka, fotografija ili video-snimaka, ne vidim po kom osnovu bi mi bilo koja funkcija mogla uskratiti to pravo, osim ako se radi o religijskim dostojnicima - istakla je Pajković.

Kazala je da odgovorno tvrdi kako ogromna većina komunikacija intimne prirode danas funkcioniše upravo na taj način, bez obzira na to da li se radi o ljudima koji obavljaju javne funkcije ili o onima koji ih ne obavljaju. Zato, kako kaže, smatra da suštinsko pitanje nije način komunikacije, već pravo svakog čovjeka na privatnost i zaštitu privatne komunikacije.

Što se tiče Etičkog odbora, apsolutno podržavam sve evropske i standarde poštovanja ljudskog dostojanstva, integriteta javne službe i ugleda države. Međutim, etički standardi imaju smisla samo ukoliko se primjenjuju jednako prema svima. U javnom životu Crne Gore svjedočili smo brojnim situacijama u kojima su pojedini funkcioneri bili akteri mnogo ozbiljnijih kontroverzi, uključujući sukobe sa policijom, bacanje na auto policije, ležanje na putu, skakanje kroz prozor institucije, krađa pečata, zaključavanje u službenim prostorijama, snimanje službenih radnji, neprimjeren odnos prema institucijama, pa ipak to nije dovodilo do osude ili zahtjeva za odgovornošću, već suprotno - do osvajanja vlasti.

Zamislite da sam, u trenutku kada je vođen postupak protiv mene, legla na policijski auto, snimala službena lica tokom pretresa mojih najintimnijih kutaka u stanu, zaključala se u kabinet, ukrala ministru pečat ili skočila kroz prozor. Nijesam. Sarađivala sam sa institucijama i poštovala procedure, bez obzira na to koliko je cijela situacija bila teška i ponižavajuća za mene lično. Da bi se uopšte govorilo o mojoj disciplinskoj ili etičkoj odgovornosti, prvo bi morala biti utvrđena vjerodostojnost sadržaja koji su plasirani u javnost, okolnosti pod kojima su nastali i period njihovog nastanka. To do sada nije utvrdilo ni tužilaštvo.