Iran na meti Vašingtona i Tel Aviva: Raspirivanje apokalipse

Nakon nedjelja vojne pripreme i prijetnji predsjednika Trampa, Sjedinjene Američke Države su, u saradnji sa Izraelom, 28. februara započele veliku ofanzivu protiv Irana. Rat za koji Bijela kuća još nije skrojila usaglašen izgovor uzdrmao je temelje svijeta.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je 23. februara, telefonom kontaktirao američkog predsjednika Donalda Trampa i, kako prenosi Axios, saopštio mu obavještajne podatke o mjestu i vremenu gdje bi se iranski vođa Ali Hamnei trebao sastati sa najbližim saradnicima u Teheranu. Ideja je bila njihova likvidacija precizno planiranim udarom. Axios navodi da je ovaj telefonski poziv predstavljao prelomni trenutak koji je doveo do pokretanja rata protiv Irana. U prvim danima napada eliminisan je vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei, koji je na čelu države bio od 1989. godine.

„Hamnei, jedan od najzloglasnijih ljudi u istoriji, je mrtav“, napisao je američki predsjednik na svom profilu na Truth Socialu. Izraelska vojska je saopštila da su ubijeni i brojni visoki zvaničnici Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC), uključujući komandanta i sekretara Savjeta za odbranu. Tramp je Irance pozvao da iskoriste napad kao jedinu šansu za buduće generacije da preuzmu vlast u svojoj zemlji, ali se čini da je promašio temu.

Iran je država puna izazova, ali i društvo koje je teško prisiliti na diktat spolja, naročito na onaj SAD-a i Izraela. Iran je odmah formirao privremeno rukovodstvo, a Iranska Skupština stručnjaka je izabrala Mojtabu Hoseinija Hamneia, sina ubijenog ajatolaha, za novog vrhovnog vođu Islamske Republike.

Svemu ovome prethodili su nezavršeni razgovori američkih i iranskih delegacija u Ženevi. U nekoliko krugova sastanaka tražila su se rješenja. SAD-ovi izaslanici su na kraju izvijestili Trampa da bi bilo moguće postići nuklearni sporazum sličan onom iz 2015. godine, ali bi to zahtijevalo mjesece posla. Tramp je naredio akciju američkih snaga sljedećeg dana.

Tramp je naveo da je cilj operacije sprječavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja i odbrana američkog naroda uklanjanjem neposrednih prijetnji od strane iranskog režima. Izraelski ministar odbrane Israel Kac opisao je operaciju, nazvanu Epski bijes, kao preventivni udar radi uklanjanja prijetnji po Izrael. Pojedini američki zakonodavci zatražili su od administracije da dostavi dokaze da je Iran predstavljao neposrednu prijetnju.

Intervencija je izazvala hitnu sjednicu Savjeta bezbjednosti UN-a i kritike demokrata u Kongresu zbog zloupotrebe predsjedničkih ratnih ovlašćenja. Nova anketa CNN-a pokazala je da gotovo 6 od 10 Amerikanaca ne odobrava Trampovu vojnu akciju u Iranu. Nakon napada, Tramp je pokušao da ublaži rastuće protivljenje proizraelskoj politici u američkom Kongresu i među dijelom svojih MAGA pristalica. Na pitanje da li ga je Izrael gurnuo u vojnu akciju, Tramp je odgovorio: „Ne. Možda sam ja njih natjerao na potez“.

Američki državni sekretar Marko Rubio, međutim, dao je izjavu iz koje proizilazi da je Netanjahu praktično doveo Trampa pred svršen čin. On je rekao da je Vašington znao za planiranu izraelsku akciju i da je djelovao preventivno zbog očekivanih iranskih napada na američke snage. „Znali smo da će biti izraelska akcija; znali smo da će to izazvati napad na američke snage, i znali smo da, ako ih ne napadnemo preventivno prije nego što pokrenu napade, pretrpjećemo veće gubitke“, izjavio je Rubio.

Prema podacima Iranskog Crvenog polumjeseca, broj poginulih u Iranu prešao je hiljadu, a među stradalima je i veliki broj djece. Iran optužuje SAD i Izrael da su gađali školu za djevojčice u blizini baze IRGC-a na jugu zemlje, gdje je, kako tvrdi Teheran, poginulo više od 160 osoba. Vašington je saopštio da provjerava navode, dok je Izrael kazao da nije upoznat sa operacijama na toj lokaciji.

Iran je uzvratio ispaljivanjem balističkih raketa na Izrael i američke objekte širom Bliskog istoka, uključujući Bahrein, Kuvajt, Katar i UAE. Iranski dronovi i projektili stizali su i do Kipra. Iran je negirao da su oboreni projektili koji su išli ka teritoriji Turske i Azerbejdžana njihovi. Prema američkim podacima, šest američkih vojnika je poginulo, a 18 ranjeno u iranskim kontranapadima.

Tramp je na svom profilu na Truth Socialu naglasio da će napadi trajati onoliko dugo koliko bude potrebno da postignu cilj – mir na cijelom Bliskom istoku i svijetu. I izraelski premijer je potvrdio u zasebnoj izjavi odlučnost o dužini trajanja akcija, ističući da će trajati dok god bude potrebno.

Situacija na Bliskom istoku odražava se na čitav svijet. Sukob je uzdrmao globalnu ekonomiju, a Iran je optužen za napade na brodove u Hormuškom moreuzu, kroz koji prolazi oko 20 odsto svjetske nafte i gasa. Napadi su zabilježeni i na energetska čvorišta u Omanu i UAE, a proizvodnju su privremeno obustavili Katar i Saudijska Arabija. Cijena nafte dostigla je 85 dolara po barelu, najviši nivo od jula 2024.

Rat je izazvao ozbiljne poremećaje i u vazdušnom saobraćaju širom regiona. Brojne aviokompanije otkazale su letove, dok su neke zalivske zemlje privremeno zatvorile vazdušni prostor. Većina političara stoji po strani. Usamljen je španski premijer Pedro Sančez, koji je zatvorio španske baze za polijetanje aviona ka Iranu. „Niko sa sigurnošću ne zna šta će se sada dogoditi. Moramo biti spremni na mogućnost da će ovo biti dug rat“, naveo je španski premijer.

Evropske zemlje pronašle su zajednički stav u osudi iranske odmazde na, kako su naveli, neborbene ciljeve u Zalivu. Njihove reakcije na američko-izraelsku akciju bile su zbunjujuće i neujednačene. Većina je pozvala na hitnu deeskalaciju i poštovanje međunarodnih pravila ratovanja. Tramp je izrazio nezadovoljstvo britanskim premijerom Keir Starmerom, koji se nije pridružio napadima.

Analiza koja odbacuje konkurenciju velikih sila u pozadini rata smatra se nepotpunom i zavaravajućom. Iran je od Pekinga dobijao ekonomsku podršku, članstvo u BRICS-u i uključivanje Revolucionarne garde u okvire Šangajske organizacije za saradnju. Kina ima dobre odnose i sa Iranom i sa državama Zaliva, a njena reakcija se karakteriše oprezom.

U trenutnoj situaciji, Rusija se pokazuje kao nepouzdan saveznik, a Iran uči gorku lekciju koju su prethodno naučile vlasti Sirije i Venecuele. Sukob koji je dodatno uzdrmao temelje svijeta, uz već postojeće tenzije izazvane ratom u Ukrajini, postavlja pitanje o budućnosti globalne stabilnosti.