Neočekivane tehnike hodanja za smanjenje bola u koljenu i stopalima

Šetnja može poboljšati snagu i pokretljivost mišića u donjem dijelu tijela i tako ublažiti bol, ali ako hodate unazad i, još bolje – bosi, rezultati su još bolji, kaže fizioterapeutkinja dr Milica Mekdauel. Uprkos tome što svi znamo da je vježbanje dobro za nas, bol i nelagodnost među vodećim su razlozima zbog kojih ljudi izbjegavaju fizičku aktivnost.

Dr Milica Mekdauel, fizioterapeutkinja i koautorka knjige Hodajte: Vaš život zavisi od toga (Walk: Your Life Depends On It), ističe da postoje dvije jednostavne, mada pomalo neobične, tehnike hodanja koje možete koristiti kako biste smanjili bol i nelagodnost u donjem dijelu tijela. Kako korak unazad može pomoći mnogima da krenu naprijed? Riječ je o hodanju unazad i hodanju bosih stopala.

„Hodanje unazad može biti veoma korisno za one koje muče bolovi u koljenu. Ljudi koji imaju bolove u koljenu često imaju slabe mišiće kvadricepsa ili trupa. Hodanje unazad mijenja obrazac rada mišića, naglašavajući ove slabije mišićne grupe“, objašnjava dr Milica Mekdauel. Prema njenim riječima, fizioterapeuti često pacijente sa bolovima u koljenu postave na traku za trčanje gdje im daju zadatak da nekoliko minuta hodaju unazad. Tokom šetnje od 20 minuta, hodanju unazad posvetite dva-tri minuta.

„Možete se pridržavati, može se kontrolisati tempo i bezbjedno je. Zatim se vraćamo na hodanje unaprijed“, otkriva dr Mekdauel. Ova praksa gradi snagu u oblastima u kojima su mišići ranije bili slabi, regulišući balans tijela kako bi mu pomogla da funkcioniše bez bola. Međutim, važno je da se to radi u bezbjednom, kontrolisanom okruženju, kao što je traka za trčanje ili staza za trčanje.

Da biste se zaštitili od bolova u koljenu ili smanjili postojeće, dr Mekdauel predlaže da u svoje redovne šetnje ubacite malo hodanja unazad. „Ako idete u 20-minutnu šetnju, možete pokušati da dva ili tri minuta hodate unazad“, savjetuje dr Mekdauel.

Za one koji pate od bolova u peti ili petnog trna, dr Mekdauel predlaže sličnu jednostavnu i pristupačnu tehniku: „Još jedna stvar koja iznenađuje ljude jeste da, ako imate probleme sa petnim trnom ili bolovima u peti, hodanje bosih nogu može biti veoma korisno“.

Fizioterapeuti savjetuju da šetamo bosi. „To možda zvuči užasno nelogično – boli me stopalo, zar ne bi trebalo da nosim ogromnu cipelu sa jastučićima? Ali ono što je zanimljivo u vezi sa istraživanjima u ovoj oblasti jeste da, ako hodamo bosi, mekše gazimo. Ljudi koji imaju probleme sa petom često grubo doskaču na podlogu i, budući da im je stopalo u uskoj obući, mišići stopala ne rade. Ako mišići ne rade, tkiva se preopterećuju i to se pretvara u strašnu upalu stopala“, objašnjava doktorka.

Dr Mekdauel kaže da se istraživanje u ovoj oblasti fokusira na ljude koji hodaju po mekim površinama kao što je trava. Ako želite da isprobate hodanje bosonogi, doktorka preporučuje da potražite mjesto koje je bezbjedno i udobno za vaša stopala.