Problemi crnogorskog fudbala

Dok se, na pet kola prije kraja, pitamo ko će osvojiti titulu Prve CFL, zaboravljamo koja je svrha i kakav je kvalitet takmičenja na čije osvajanje ekipe pretenduju. U tmurnu stvarnost nas, nažalost, vraća statistika. Tri podatka — 1) broj golova po utakmici, 2) odnos pobjeda domaćih i gostiju i 3) broj golova u prvom u odnosu na drugo poluvrijeme — stavljaju fokus na probleme u igri koji treba riješeni bez obzira na to ko bude prvak.

Prosječan broj golova po meču u crnogorskoj ligi je 2,4. Trenutno se manje golova po utakmici postiže samo u šest evropskih liga: Albaniji, Gruziji, Bugarskoj, BiH, Bjelorusiji i Litvaniji. U čemu je uzrok ovako malog broja golova? Prvo, naši treneri se rijetko odlučuju da povećaju broj napadača u finišu meča, čak i kad je evidentno da utakmica za njih ima stratešku važnost i da moraju pobijediti. Drugo, igrači se ustručavaju da napušte svoje pozicije kada njihova ekipa ima loptu zbog straha od kontranapada. Treće, zbog istovjetnih formacija odnos na sredini terena je izjednačen — 3 na 3 — i teško je bilo kome stvoriti prednost. Sve ovo čini igru rigidnom, predvidivom i jednodimenzionalnom, pa se do gola i šansi rijetko dolazi.

Osim niskog prosjeka golova, još dva podatka ukazuju na učaurenost igre u našem prvenstvu. Prvi podatak tiče se odnosa pobjeda domaćih i gostiju u 1. CFL. Do 30. kola domaći timovi pobijedili su u 47%, a gostujući 31% utakmica. Domaći imaju veći procenat uspješnosti u samo pet evropskih liga. Ovaj podatak govori o precjenjivanju koncepta domaćeg i gostujućeg terena. Zašto bi pristup igri, recimo, Budućnosti bio posebno ofanzivniji u Podgorici nego u Bijelom Polju, Baru ili Beranama? Zbog velikog broja protivničkih navijača, veličine i konfiguracije terena, sudijskog kriterijuma ili nekog drugog uslova koji ekipu na njenom terenu favorizuje — ili su u pitanju možda samo navika i percepcija?

Drugi podatak je da je od svih golova u Prvoj CFL u ovoj sezoni samo 39,2% postignuto u prvom poluvremenu. Ovaj podatak ukazuje na pasivan i reaktivan mentalitet kojim igrači i treneri u Crnoj Gori ulaze u utakmice. Uzmimo za primjer jučerašnju utakmicu Dečić – Budućnost. Rezultat na poluvremenu bio je 0:0 — bez golova i bez šansi. Utakmica je bila zatvorena sve do sedamdeset petog minuta, kada se počelo igrati otvoreno, uz smjenjivanje šansi na obje strane. Naravno, nije čudno da se najviše golova postiže u posljednjih petnaest minuta utakmice — naprotiv. Ali razlika u broju golova između prvog poluvremena i nastavka u našem prvenstvu je tolika da upada u oči.

Osnovni uzrok trenutne napadačke ograničenosti našeg prvenstva — mali broj golova, pasivnost do završne faze utakmice, zatvorena igra u gostima — imaju isti korijen: izbjegavanje rizika. A rizik se izbjegava jer su prioriteti pogrešno postavljeni. Kompletan napor ovog teksta usmjeren je na razbijanje stava po kojem je vrhunski i krunski uspjeh titula u domaćem prvenstvu. Ova perspektiva je nevjerovatno uska i kratkovida i zanemaruje svrhu postojanja naše lige. Upravo zbog zanemarivanja sljedećeg koraka (a to su evropske kvalifikacije) gledamo mečeve usmjerene na međusobno pobjeđivanje, ali ne i na dostizanje apsolutnog kvaliteta. Zbog toga, iako se osvajači nižu, liga stagnira. Za razbijanje ovog kruga potreban je stvaralačkiji, proaktivniji, ofanzivniji i rizičniji pristup igri. Golovi se ne čekaju, već traže.