Džerod Bouen: Zvijezda engleske fudbalske ofanzive
Engleska fudbalska scena obiluje talentima, a Džerod Bouen se izdvaja kao najbolji engleski igrač u Premijer ligi. Njegove brojke govore same za sebe, ali kako se uklapa u širu sliku reprezentacije?

Engleska je posljednjih godina od svoje ofanzive napravila luksuzni izlog. Toliko imena, toliko različitih profila, toliko obećanja da je djelovalo kao da selektor ima problem samo da izabere, ne i da pronađe. Kol Palmer, Bukajo Saka, Fil Foden, Entoni Gordon, Morgan Rodžers, Oli Votkins, Ebereči Eze, Džek Griliš. Iznad svih Hari Kejn, kapiten, najbolji strijelac i čovjek oko kojeg se više ne vodi ozbiljna rasprava, kao i Džud Belingem, zvijezda Real Madrida.
Međutim, ova sezona je taj izlog malo zamaglila. Najviše golova i asistencija među Englezima u Premijer ligi ima Džerod Bouen. Osam golova, deset asistencija, ukupno 18. Iza njega su Morgan Gibs-Vajt sa 16, Morgan Rodžers sa 14, pa Oli Votkins i Deni Velbek sa po 13. Bukajo Saka je na 11, Kol Palmer i Fil Foden na po 10, Entoni Gordon na osam.
Bouen ne nosi priču velike generacije. Nema status fudbalera zbog kojeg se mijenja sistem, nema glamur londonskih zvijezda, nema etiketu genija iz akademije. Igra u Vest Hemu, u sezoni koja nije bila ni uredna ni naročito lijepa, koja je i dalje gola borba za opstanak, i opet je ispred svih. Javnost koja je projektovala drugačije tabele, sada mora duboko da analizira.
Saka je vjerovatno najosjetljiviji primjer. Šest golova i pet asistencija za mnoge bi bila korektna sezona, ali on je već odavno prešao u kategoriju igrača kojima se korektno više ne računa kao kompliment. Arsenal je bez njega gubio širinu, ritam i onu poznatu sigurnost desne strane. Imao je problema sa zadnjom ložom, kukom, pa Ahilovom tetivom, zbog koje je propustio važan dio završnice. Sve to mora da uđe u računicu. Ipak, kod Sake ostaje osjećaj da je sezona prošla bez njegove pune oštrine.
Palmer je ušao u sezonu kao igrač kojem je Engleska već spremala veću ulogu. Poslije eksplozije u Čelsiju djelovalo je da ima hladnoću, završnicu, drskost i mir koji Englezima često fale kada utakmica postane tijesna. Onda su došle povrede. Prepona ga je mučila dovoljno da sam prizna kako nije mogao normalno da šutira, pa se kasnije dogodila i neobična povreda prsta na nozi koja mu je dodatno poremetila povratak. Devet golova i jedna asistencija zvuče dobro dok se ne sjete očekivanja.
Foden je posebna glavobolja. Sedam golova i tri asistencije u ligi. Brojka koja bi prošla kod mnogih, ali ne kod njega. Fil Foden je već godinama najlakši igrač za hvaljenje i najteži za potpuno definisanje. Svi vide talenat. Svi vide prvi dodir, položaj tijela, način na koji primi loptu između linija. Problem je što se velika priča o njemu prečesto završi na tome.
Rodžers je zato jedan od svježijih argumenata. Devet golova i pet asistencija u Aston Vili, bez velike pompe i bez zaštitnog sloja koji imaju veća imena. Igra jačinom, ide pravo, koristi prostor, ne gubi se kada duel postane fizički. Još ne djeluje kao gotov reprezentativni starter, iako su brojke solidne i kod njega ostaje osjećaj 'mogao je idući stepenik u odnosu na prošlu sezonu'.
Votkins je ostao u neugodnoj sredini. Jedanaest golova i dvije asistencije, uz probleme sa zadnjom ložom, nijesu za potcjenjivanje. Ali napadač koji čeka iza Kejna mora da ponudi nešto ubjedljivije od solidnog. Gordon je najneobičniji slučaj u cijeloj grupi. U Premijer ligi šest golova i dvije asistencije, što je manje od onoga što se od njega očekivalo. Bilo je problema sa kukom, ranije i sa butinom, a Njukasl je često djelovao kao ekipa kojoj se potrošila struja.
Ali, u Ligi šampiona, Gordon je imao deset golova i dvije asistencije u 12 utakmica. To nije mali evropski dodatak, već najbolji argument koji ima. U tom takmičenju je bio hladniji, precizniji, opasniji. I baš tu leži frustracija. Kada igrač to uradi u Ligi šampiona, više ne može da se sakrije iza objašnjenja da mu treba vrijeme.
Iza njih stoji čitav sloj fudbalera koji su blizu reprezentativne priče, a stalno nekako pola koraka dalje. Morgan Gibs-Vajt ima 13 golova i tri asistencije, bolju sezonu od mnogih poznatijih. Deni Velbek super iskusni, kojeg bi mnogi rado vidjeli među putnicima u SAD, je na 13 ukupno, što zvuči skoro kao ironija u eri nove engleske ofanzivne škole.
Griliš je u Evertonu skupio dva gola i šest asistencija, počeo da vraća relevantnost, pa ga je zaustavila operacija stopala. Eze je imao problem sa listom i ispao iz martovskog okupljanja. A onda dolazi Kejn, kao potpuno odvojeno poglavlje. U Bajernu igra sezonu koja nema mnogo dodirnih tačaka sa engleskom raspravom iz Premijer lige. Trideset tri gola i pet asistencija u Bundesligi, preko 50 golova za klub u svim takmičenjima.
Dok se oko ostalih traže nijanse, izostanci, sistemi i forme, Kejn samo nastavlja da puni mreže. Njegova sezona djeluje gotovo nepristojno u poređenju sa ostatkom engleskog napada. Povrede su važan dio ove sezone, ali ne smiju da postanu najlakši zaklon. Saka, Palmer, Foden, Votkins, Gordon, Eze i Griliš nijesu igrali pod istim uslovima.
Ne mijenja ono što tabela kaže krajem aprila. A tabela kaže da je Bouen ispred svih engleskih ofanzivaca u Premijer ligi. On nije najatraktivniji izbor, vjerovatno ni igrač kojeg bi navijač prvog izgovorio kada sastavlja tim. Ali sezona ga je dovela u poziciju koju više ne treba tretirati kao simpatičnu anomaliju. Osam golova i deset asistencija iz Vest Hema, u ligi koja ne prašta napadačima iz prosječnih i nestabilnih ekipa, imaju ozbiljnu težinu.
Zato je slika reprezentacije čudnija nego što djeluje na prvi pogled. Engleska ima širinu, ali joj širina trenutno više liči na veliki spisak nego na veliki problem za selektora. Ima igrače koje svi znaju, ali mnogi od njih ulaze u završnicu sezone sa pitanjima. Bouen u toj gužvi izgleda kao najjednostavniji slučaj. Možda to ne garantuje mjesto u prvih 11, ali mora da promijeni ton razgovora. Bouen više ne može biti igrač koji se pomene na kraju, poslije zvučnijih imena, kao pristojna rezerva za širi kadar. Ove sezone je ispred njih. Engleska je navikla da bira po hijerarhiji. Ova sezona joj nudi neprijatniji metod: pogledaj ko zaista proizvodi. A kada se tako pogleda, Džerod Bouen je vjerovatno zaslužio da bude među putnicima, pa da tamo sa klupe vrijeba svoje minute.
Komentari
Postoji više od 50 odsto šansi da Italija učestvuje na Mundijalu
Paolo Zampoli, specijalni izaslanik Donalda Trampa, izjavio je da Italija ima više od 50% šansi da učestvuje na Svjetskom prvenstvu 2026. godine umjesto Irana.

Povezani članci
Popularno u Sport
- Dok Crna Gora slavi finale, stigla loša vijest o Martini Knežević
- Marija Vuković nije na spisku za svjetsko prvenstvo u Budimpešti
- Poznato ko čini novi Upravni odbor Budućnosti
- Balkansko prvenstvo u sprint duatlonu 15. marta u Podgorici
- Kadetkinje Crne Gore u polufinalu Svjetskog prvenstva
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.





