Koreografija za ženu koja je čuvala čistoću dresova i dušu kluba

Fudbal je u Deventeru još jednom pokazao onu svoju najljepšu, najčistiju stranu. Go Ahed Igls se pred utakmicu sa Az Alkmarom oprostio od Karle Vitig, žene koja je 27 godina radila u klubu kao radnica u vešeraju i kit menadžerka.

Nije bila na naslovnicama, nije davala golove, nije trčala pred tribinom poslije pobjede. Ali je bila tu, svakog dana, iza kulisa. U onom dijelu kluba koji se ne vidi na televiziji, ali bez kojeg nema ni utakmice, ni svlačionice, ni one prave fudbalske porodice.

Navijači su joj priredili trenutak za pamćenje. Podigli su koreografiju u njenu čast, stadion je zapljeskao, a Karla je dobila oproštaj kakav zaslužuju samo oni koji su klub živjeli, a ne samo radili za njega.

Nije to bio običan protokol pred meč. Bio je to onaj momenat kad se shvati prava suština fudbala, i da nekada ne moraš da daješ golove i nosiš dres da bio bio dio kluba, nego doprinosiš istom iza zavjese. Oni poslovi koji nisu glamurozni, ali su osnova svakog kluba. Jer klub nijesu samo igrači koji nose dres. Klub su i oni koji taj dres operu, slože, pripreme i ostave spreman da se za njega gine na terenu.

Klub su ljudi koji dolaze prvi, odlaze posljednji i nikad ne traže aplauz. A onda, kad ga konačno dobiju, cijeli stadion shvati koliko su bili važni. Karla je skoro tri decenije bila dio srca Go Ahed Iglsa. Brinula je o opremi, o detaljima, o svemu onome što navijači možda ne vide, ali igrači dobro znaju.

I zato je ovaj oproštaj pogodio pravo u emociju. Ovo je bio čist fudbal kroz poštovanje prema ženi koja je dala 27 godina jednom grbu. I dok ona odlazi u penziju, iza nje ne ostaju samo čisti dresovi. Ostaje priča o odanosti, radu i ljubavi prema klubu.

Ovakvi trenuci nas podsjete zašto volimo fudbal. Ne samo zbog golova u 90. minutu, punih tribina i pobjeda koje se slave do zore. Nego zbog ljudi kao što je Karla, i zbog ovakvog navijačkog gesta, koji ukazuje da poštovanje treba ukazati svima.