Janica Kostelić: Sport je zabava, ljekari i naučnici su bitniji

Jedna od najvećih sportistkinja svih vremena sa ovih prostora, skijašica Janica Kostelić, govorila je na “Balance Conference 2026” događaju u Sarajevu. Kostelić je godinama simbol pobjedničkog mentaliteta izgrađenog na disciplini, fokusu i unutrašnjoj ravnoteži. Na Olimpijskim igrama osvojila je tri zlatne i jednu srebrnu medalju, te je jedna od rijetkih u istoriji koja je tokom jedne sezone ostvarila pobjede u svih pet skijaških disciplina. Završila je karijeru 2006. godine.

Tokom karijere suočavala se s teškim povredama i izazovima, ali se svaki put vraćala snažnija i fokusiranija. Upravo zato njena priča nadilazi sport. Kada je ušla u svijet skijanja, imala je 16 godina te se prisjetila te 1998. godine i Olimpijskih igara u Japanu. - Moj cilj je bio da osvojim olimpijsku medalju i nakon toga napustim skijanje kada sam na svom vrhuncu. Čovjek se najbolje osjeća kada ode od nečega u pozitivnom kontekstu - objašnjava Kostelić, prenosi Sportfem.

Iako isprva kao djevojčica nije baš voljela zimsko vrijeme, ali ni tešku opremu, to se vremenom promijenilo. Skijanje je postalo njena ljubav, a objasnila je kako je doživljavala trening, a kako takmičenje. - Ista vožnja ne može da se ponovi. Na treningu se ne troši energija kao na trci. Trening je sredstvo, a ne cilj.

Govoreći o bratu Ivici, istakla je kako je on treninge, pa i rekreativno igranje košarke, shvatao previše ozbiljno za njen ukus. - On je imao pristup prema kojem je mislio da je i na treningu cilj pobjeda - kazala je Janica.

S obzirom na to da se kroz konferenciju prožimala tema motivacije, kazala je kako je ona pristupala trkama i šta je nju motivisalo. Prisjetila se i trenutka kada je završila trku bez rukavice i štapa, a osvojila treće mjesto. - Tada sam sebi rekla - glupačo jedna. Pa to je kao da sad hodaš ulicom i spadnu ti patike. To je bila čista šlampavost. Ja volim da mi je komotno, da me ništa ne pritiska, i tako je došlo do toga da mi rukavica spadne. Bila sam ljuta na sebe što sam dopustila da mi se to dogodi.

Na pitanje šta bi kada se osvrne unazad promijenila, istakla je kako bi voljela da nije postala poznata ličnost. - Poznati bi trebalo da budu ljudi koji doprinose čovječanstvu. Bitniji su oni koji su rijetko ili skoro nikad u fokusu, poput ljekara i naučnika. Sport je zabava - zaključila je Janica.