Arsenal se suočava s izazovima nakon poraza od Mančester Sitija

Prije samo desetak dana djelovalo je da Arsenal drži sezonu čvrsto u svojim rukama, da je tim Mikela Artete konačno sazrio za poslednji iskorak i da će trka za naslov u Engleskoj, uprkos svim zamkama koje nosi proljeće, ipak završiti u njegovu korist. Nakon poraza od Mančester Sitija na 'Etihadu', ta slika više ne izgleda ni približno tako mirno, jer je prednost 'tobdžija' na vrhu sa devet spala na svega tri boda.

A vrlo brzo možda neće imati ni toliko. Siti u srijedu igra zaostali prvenstveni meč protiv Bernlija, pretposljednje ekipe Premijer lige, tima koji se već uveliko sprema za selidbu u Čempionšip. U takvom odnosu snaga jasno je da je ekipa Pepa Gvardiole ogroman favorit, pa bi vrlo lako moglo da se dogodi da poslije tog meča prvi put još od avgusta izađe na vrh tabele.

Kada se ta utakmica završi, do kraja Premijer lige ostaće još pet kola, a to je trenutak u kojem Arsenalov kalendar dobija dodatnu težinu. Osim pet prvenstvenih mečeva, tim Mikela Artete mora da odradi još najmanje dvije utakmice u Ligi šampiona, pošto ga već za deset dana u polufinalu elitnog evropskog takmičenja čeka Atletiko Madrid. Na papiru, Arsenal do kraja prvenstva ima lakši raspored od Sitija. Arteta neće imati nijednog protivnika iz gornjeg dijela tabele, dok Gvardiolu čekaju tri takva testa, protiv trenutno sedmog Brentforda, osmog Bornmuta i četvrte Aston Vile.

Međutim, razlika je u tome što Arsenal uz prvenstvo mora da nosi i teret Lige šampiona, dok je Mančester Siti iz tog takmičenja ispao još u osmini finala od Real Madrida. Ostale obaveze 'građana' djeluju mnogo bezazlenije, jer ih u FA kupu čeka drugoligaš Sautempton, i to u jednom meču, bez revanša.

Zato je poraz na 'Etihadu' mnogo više od izgubljene utakmice. To je rezultat koji je potpuno promijenio ton završnice sezone i vratio Sitiju ono što je možda i najvažnije u ovakvim trkama, osjećaj da ponovo kontroliše momentum. Arsenal je još prvi, ali više ne izgleda kao tim koji drži sve konce u rukama. Naprotiv, utisak je da sada gleda preko ramena i čeka rasplet koji više ne zavisi samo od njega.

Atmosfera oko tog meča već je nagovijestila u kojem pravcu ide priča. Dok su navijači Sitija na Ašton Nju Roudu prodavali 'Arsenalove suze' po dvije funte za flašicu, a drugi pjevali 'Mikel Arteta, opet ti se desilo', oko londonskog kluba već se osjećalo da je samopouzdanje počelo da popušta.

U tom trenutku još nije bilo gotovo, Arsenal je i dalje bio na vrhu i i dalje prvi favorit mnogih za titulu, ali raspoloženje, čak i među dijelom njegovih pristalica, bilo je više oprezno nego pobjedničko. Ispostavilo se da taj osjećaj nije bio bez razloga. Ono što je uslijedilo nije bila samo nova velika pobjeda Sitija, već i dodatna potvrda da je Arsenal u najnezgodnijem trenutku sezone počeo da gubi stabilnost. Prednost na vrhu svedena je na samo tri boda, uz utakmicu više, a momentum, riječ koja u aprilu i maju često vrijedi gotovo kao i sami bodovi, potpuno je prešao na stranu ekipe Pepa Gvardiole.

Prije mjesec dana Arsenal je na svakom koraku vidio priliku. Priča o osvajanju sva četiri velika trofeja zvučala je pretenciozno, ali nije bila sasvim bez osnova, jer je tim bio devet bodova ispred svih u Premijer ligi, stigao do četvrtfinala Lige šampiona i FA kupa, a zatim dočekao i finale Liga kupa protiv Sitija koji tada nije djelovao posebno stabilno. Preokret u raspoloženju obje ekipe dogodio se 23. marta na Vembliju, kada je Mančester Siti slavio 2:0 u finalu Liga kupa. Od tog trenutka Gvardiolina ekipa više se nije osvrtala unazad.

Za Arsenal, poraz u tom finalu bio je samo početak niza problema. Uslijedila je eliminacija iz FA kupa od Sautemptona, nervozan prolaz protiv Sportinga u četvrtfinalu Lige šampiona ukupnim rezultatom 1:0, a potom i uzastopni prvenstveni porazi od Bornmuta i Sitija. U posljednjih mjesec dana Arsenal je izgubio četiri utakmice, više nego u prethodnih sedam mjeseci sezone zajedno.

Zbog svega toga, kada je Arteta poslije meča tvrdio da su njegovi igrači sada još 'ubjeđeniji' da mogu biti šampioni, zvučao je više kao trener koji govori ono što tim i navijači treba da čuju nego kao čovjek koji duboko vjeruje u ono što izgovara. I kada je poručio da njegove igrače ne treba 'podizati', uz osmijeh na pomen takve ideje, bilo je jasno da pokušava da ublaži nelagodnu realnost ekipe koja je i prije finala Liga kupa djelovala opterećeno očekivanjima i zarobljeno u sve tvrđem, sve iscrpljujućem, a često i bezradnosnom stilu igre.

Ipak, u jednom je bio u pravu, a isto je priznao i Gvardiola. Nedjeljna pobjeda Sitija nije zatvorila trku za naslov, već ju je potpuno otvorila. 'Ko je prvi na tabeli? Ne mi', rekao je Gvardiola nakon utakmice. 'Gol razlika je na njihovoj strani. Ova utakmica nam je dala nadu, to je sve'.

I zaista, čak bi i remi na 'Etihadu' sačuvao Arsenalu ozbiljnu zalihu, doduše uz meč više, i makar privremeno zaustavio talas koji posljednjih sedmica ide u korist Sitija. Ovako, priča izgleda sasvim drugačije. Arsenal možda i dalje ima lakši raspored u ligi, ali više nema mir. Siti, s druge strane, ima ono što je u završnici često presudno, iskustvo, širinu i osjećaj da je opet došao njegov trenutak. Titula još nije izgubljena za Arsenal, ali više nije ni ona vrsta priče koja djeluje pod kontrolom. A to je, u ovom dijelu sezone, možda i najveća valuta koja će odlučiti šampionsku trku.