Debi Ibai Agire u Sosijedadu

Ibai Agire je debitovao za prvi tim Sosijedada i time ostvario ono o čemu sanja gotovo svaki dječak koji odrasta uz svoj klub. Međutim, ono što je uslijedilo po povratku kući u Mutriku možda je još ljepši dio cijele priče. Nisu ga tamo dočekali kao zvijezdu, niti kao nekoga ko je postao nedodirljiv, nego kao svog.

Drugovi, baklje, galama, iskrena euforija i onaj osjećaj da se ne raduju samo njemu, nego i sebi, svom mjestu, svom odrastanju i svim onim danima kada su zajedno maštali da bi jednog dana neko od njih mogao da stigne baš tu. To je, uostalom, prava duša fudbala.

Ne onda kada navijaš za klub koji stalno pobjeđuje, nego kada navijaš za svoj klub jer je dio tebe, tvog grada, tvog jezika i tvoje ulice. Onda jedan debi ne djeluje kao tuđa sreća, nego kao nešto što pripada svima.

Zato je doček u Mutriku mnogo više od lijepe scene za društvene mreže. To je podsjetnik da fudbal najviše vrijedi onda kada ostane blizak ljudima, kada između tribine i terena nema velike distance i kada momak koji obuče dres prvog tima i dalje ostaje isti onaj klinac kojeg su juče gledali na svom terenu. U tim bakljama, zagrljajima i toj sirovoj radosti ima više suštine fudbala nego u stotinu velikih parola o ljubavi prema klubu.