Prednost para skakača nad lovačkim parom u šahu

Partija koju danas objavljujemo ilustrativan je primjer prednosti para skakača - u konkretnoj poziciji - nad lovačkim parom. Drugim riječima, nema nijednog pravila koje bi bilo važeće na crno-bijelim poljima u svakoj poziciji. Lovački par, kao i par skakača, vrijedan je tačno toliko koliko pripada opštem skupu snaga u izvjesnoj poziciji, u izvjesnom trenutku.

Pri tome, može se konstatovati: u blokiranoj poziciji, gdje su dijagonale zatvorene, po pravilu je jači par skakača. U otvorenoj borbi i završnici prednost ima lovački par.

KARO - KAN ODBRANA CUKERMAN - MAROVIĆ MALAGA, 1968.

Crni je dao lovački par, ali odmah teži zatvorenoj poziciji u kojoj bijeli lovački par ne bi dolazio do izražaja. 5…Sf6 ima takvu namjeru i poziva bijelog na 6…e5 Sfd7 sa prelaskom u povoljnu varijantu Francuske odbrane, u kojoj se crni riješio svog slabog daminog lovca. Poslije 6. d3 on nastavlja “zatvorenu” strategiju.

Bijeli juri ravno pod napad. 11. Ta2 je nedovoljno, ali je sigurno bolje. Bijeli sprovodi svoj plan sa napredovanjem pješaka, ali je sad očigledno da mu je koncepcija igre prespora i da su prijetnje crnog na daminom krilu mnogo realnije.

Priprema dobitnički ulazak drugog skakača u igru i bijeli se mirne duše mogao mirno predati. Bijeli predaje.