Bronzani uspjeh i veliki snovi Stefani Đuković

Gošća dječje emisije „Mali veliki“ Radio Bara bila je Stefani Đuković, mlada karatistkinja, članica Karate kluba 'Bar' koja je nedavno briljirala na svjetskoj sceni i osvojila bronzanu medalju na svom debitantskom nastupu u okviru Svjetske lige u Fujairahu, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Dok govori o ovom prestižnom takmičenju, Stefani ne krije zadovoljstvo: “Osjećaj je bio predivan, jer iza te medalje stoje mjeseci napornog rada i discipline”.

Uprkos velikoj sceni i jakim protivnicama, nije osjećala tremu. Smatra da su je mirnoća i samopouzdanje vodili do uspjeha, jer bez vjere u sebe nema ni pobjede.

Na putu do medalje savladala je takmičarke iz Poljske, Kine i Egipta, a o imenima protivnica nije razmišljala, jer kako je istakla: ”Takve informacije mogu samo da stvore dodatni pritisak, a bilo je važno da ostanem fokusirana na sebe i svoj nastup”.

Polufinalni meč donio je i prvi poraz, ali ne i kraj. Iako joj je bilo teško, nastavila je dalje i izborila bronzu. Upravo taj meč protiv Amerikanke pamti kao najzahtjevniji. Protivnica je bila iskusnija i fizički dominantnija, a razlika na kraju minimalna. Ipak, Stefani je iz tog izazova izašla jača.

Kada je shvatila da je osvojila bronzanu medalju, kroz glavu joj je prošla misao da je uspjela da pobijedi djevojke koje već godinama nastupaju na svjetskoj sceni, dok je njoj ovo bio prvi nastup. Preplavio je osjećaj ponosa, koji je sa njom podijelila porodica, trener i svi koji su vjerovali u nju.

Prve čestitke stigle su upravo od trenera, uz snažan zagrljaj u kojem je stala sva radost tog trenutka. Put do Emirata bio je dug i naporan, ali iskustvo koje je tamo stekla nadmašilo je umor. Posebno pamti ogromnu dvoranu, pravu svjetsku scenu na kojoj je nastupala, kao i trenutke odmora nakon takmičenja, kada je imala priliku da upozna grad i doživi safari.

Iza ovog uspjeha stoje izuzetno zahtjevne pripreme. Tokom raspusta trenirala je dva puta dnevno, ujutro i uveče, ali se na kraju isplatilo. Najveću snagu, kako ističe, crpila je iz vjere u sebe, ali i iz podrške porodice, trenera i prijatelja.

Povratak kući bio je ispunjen radošću. Utisci su se danima sabirali, a tek tada je i postajala svjesna veličine uspjeha. Posebno su je dirnuli drugari koji su, uprkos vremenskoj razlici, pratili njene borbe, kao i doček koji su joj priredile drugarice iz kluba i škole: sa cvijećem, osmjesima i ponosom.

Nakon osvojene medalje nema opuštanja. Treninzi su još intenzivniji. Pred Stefani su nova takmičenja, državno pa Balkansko prvenstvo. Vjeruje da može i do zlata, ali čak i ako to ne bude odmah, neće se demoralisati, jer je po njenim riječima svaki rezultat samo podstrek da radi još više.

Stefani je, gostujući u našoj emisiji, otkrila da na takmičenja nosi brojanicu i fotografiju oca koji je na brodu, a koji joj donose snagu i mir. U slobodno vrijeme, najviše voli da šeta sa drugaricama, a često se i vrati u salu, jer je ljubav prema sportu jača od umora.

Po povrtaku u Bar posebno je obradovala reakcija brata, koji se sa ponosom hvalio da ima sestru šampionku.

Djeci koja sanjaju velike snove Stefani poručuje jednostavno, ali iskreno da se trude, stalno napreduju i, prije svega, vjeruju u sebe. “Upravo ta vjera, može odvesti i do svjetske medalje”, zaključila je.