Titule ne stvaraju igrače: Šta nedostaje omladinskom fudbalu u Crnoj Gori

Omladinske, kadetske i pionirske ekipe, kao i škole fudbala u Crnoj Gori, svoju promociju uglavnom zasnivaju na rezultatima na međunarodnim turnirima i u domaćem prvenstvu. Naravno, treba se takmičiti s najboljima, a nije zgoreg ni pobjeđivati, ali ovi faktori su samo dio cjelokupnog razvoja mladog igrača.

Prema istraživanju Evropske asocijacije klubova, u kojem su učestvovali predstavnici Ajaksa, Anderlehta, Sportinga, Rendžersa, Rijeke i drugih, najbolje fudbalske akademije svoju uspješnost zasnivaju na kvalitetu rada. A koliko će rad, na terenu i van njega, biti kvalitetan zavisi od niza svakodnevnih procesa, praksi i postupaka.

Stoga glavna pitanja za svaki crnogorski klub nisu samo kako njihove mlađe selekcije stoje na tabeli, već po čemu se njihov način rada razlikuje od ostalih i koliko je blizak evropskom nivou.

Postoje li pravilnici o ponašanju igrača, trenera i roditelja? Postoji li zvanična i dokumentovana metodologija rada? Održavaju li se redovni sastanci između direktora akademije i trenera? Igranje na jakim turnirima jeste jedan od uslova razvoja. Da li se na društvenim mrežama objavljuje poziv za zapošljavanje stručnog kadra? Vode li se dnevnici prisustva igrača na treninzima?

Prema pomenutom istraživanju, čak 94% omladinskih škola u Evropi ima svoju metodologiju rada kao zvanični dokument.

Da bi igrač kroz mlađe selekcije pripremio za najveće klupske i reprezentativne izazove, metodologija rada mora da bude zasnovana na sljedećim praksama i principima:

Obavezno igranje u sve tri linije tima.

Otpor igrača bilo kog uzrasta prema promjeni pozicije znak je zatvorenog mentaliteta, a prihvatanje prilagodljivosti i sposobnosti učenja je ključno.

Svaka ekipa igra u različitom sistemu. Na početku sezone treneri, u dogovoru sa koordinatorom akademije, biraju formaciju. Makar jedna selekcija mora igrati sa tri štopera.

Pri prelasku u stariju grupu igrači mijenjaju trenera. Kao i u školi, moraju se navikavati na različite stilove podučavanja. Promjene trenera su česte i u seniorskom fudbalu.

Trener na utakmicama može davati instrukcije isključivo u slučaju promjene pozicije, formacije ili izmjena. Sa druge strane, njegove ispravke na treningu su poželjne. Uputstva samo u slučaju taktičkih promjena: važno je kako trener vodi utakmicu.

Igrači na terenu odlučuju samostalno i slobodno. Osnovu igre sa loptom čine kreativna dodavanja naprijed, inteligentne promjene strane i mirna dodavanja unazad.

Na prvom mjestu mora biti kompletan razvoj ličnosti. Fudbal ne smije zauzimati više od 60% vremena mladog igrača. Ostatak mora pripadati školi, slobodnom vremenu, druženju i hobijima – iskustvima ključnim za razvoj zrele i svestrane ličnosti.

Da bi mogao odgovoriti na sve stresne situacije koje nosi fudbalska karijera, pred igrača je ključno postavljati izazove, prepreke i otežanja, a nikako krčiti put do prvog tima. Kretanje bez lopte da bude suština igre, treninga i obučavanja.

Igrača treba pripremati za fudbal budućnosti. Tačno je da bi uvođenje pobrojanih metoda, praksi i dokumenata bilo izuzetno zahtjevno, da ne kažem skupo. Moralo bi se „platiti“ vremenom, organizacijom, idejama, saradnjom, znanjem i entuzijazmom – valutama kojih, nažalost, danas nemamo na pretek ni u fudbalu ni u našem društvu.

A što se čisto finansijske strane tiče, pozivam svakog koordinatora mlađih selekcija, predsjednika kluba i trenera u Crnoj Gori da izračuna koliko bi koštalo uvođenje i primjena svih predloženih praksi. Mala pomoć: cifra je prilično okrugla.