Planinarenje i životne lekcije: Srce na visini

Planinarenje je za mene više od fizičke aktivnosti; to je putovanje kroz život. Svaki korak, čak i bolan, nosi sa sobom lekcije i iskustva. Znam što hoću i strpljivo čekam da se putevi otvore. Društvene mreže često nas tjeraju da žurimo i postavljamo nerealne ciljeve, ali pravi put je uživati u svakom trenutku.

Moje planinarsko putovanje počelo je 1996. godine, kada nas je prijateljev otac poveo na „šetnju“ od Korita Kučkih do Rikavačkog jezera. Iako je tura bila zahtjevna, ljepota Prokletija duboko se urezala u moje biće. Svaka ekspedicija predstavlja krunu mojih aktivnosti, a svakim novim izazovom otkrivam nove ljude i predivne krajeve. Iako ponekad naiđem na prepreke, to ne umanjuje vrijednost naučenih lekcija.

Postoji mnogo sportskih aktivnosti koje praktikujem, ali cestovno i trail trčanje su mi najvažniji. Planinarenje, s druge strane, nije sport u klasičnom smislu; to je iskustvo koje oblikuje ličnost. Na planini, sreća igra veliku ulogu, a uslovi se često mijenjaju, što čini svaku ekspediciju jedinstvenom.

U savremenom svijetu, neizdrž je veći nego ikad. Društvene mreže čine sve dostupnim, ali je važno ići lagano i uživati u svakom momentu. Planine su visoke, niske, puste ili šumovite, ali uvijek donose osjećaj slobode. Riječi planina i sloboda su mi sinonimi; to je mjesto gdje se osjećam kao svoj na svome.

Lavine su najveći rizik za planinare tokom zime. Iako sam imao sreće da izbjegnem ozbiljne posljedice, uvijek se treba pridržavati pravila sigurnosti. Godine 2008. pridružio sam se ekspediciji na konkagvu, najviši vrh obje Amerike. Iako je moj uspjeh bio nepromišljen, došao sam do vrha i otvorio vrata ekspedicionizma.

Nepal je bila moja dugogodišnja želja. Iako nisam maštao o himalajskim vrhovima, uspon na Island Peak me ispunio. Priroda i kultura su me očarale, a putovanje kroz prekrasne kanjone i idilična sela učinilo je ovo putovanje nezaboravnim.

Svako putovanje nosi svoje izazove. Liban je bio posebno iznenađenje; kako smo se suočili s vojnim patrolama, tako smo doživjeli i gostoprimstvo. Adrenalin je često prisutan na planini, ali je važno zadržati mir i ne dozvoliti da panika preuzme kontrolu.

Uspomene su dragocjene. Osvrtanjem na prošlost osjećam se ispunjeno, ali je važno stvarati nove uspomene. Minimalizam mi omogućava da se zadovoljim sa malo i uživam u svakom trenutku. Planinarenje je moj mir, moja sloboda, i nadam se da će moja putovanja biti još intenzivnija.