Metamorfoza PSŽ-a: Od najvećeg rasipnika do vrhunskog prodavca

Rekord Monaka u prodajama u ljetnjem prelaznom roku iz 2018. godine, kada je klub iz Monte Karla prihodovao 365 miliona eura, biće oboren večeras, jer će Čelsi prodajom Enca Fernandesa dostići sumu od 437 miliona eura.

Monakov iznos prebaciće i Pari Sen Žermen, koji je ovog ljeta na ime obeštećenja zaradio 334,3 miliona eura, a pominje se da bi Ilja Zabarnji mogao u Aston Vilu za 40 miliona. Kada se na već ostvarene transfere dodaju bonusi, PSŽ računa na još 57 miliona eura, što znači da će rekord Lige 1 biti oboren, bez obzira na to da li će ukrajinski štoper otići u Birmingem.

Ove cifre govore o metamorfozi "svetaca", koji su od najvećeg rasipnika svjetskog fudbala postali jedan od najvećih prodavaca. Klub u vlasništvu katarskog fonda je Liverpulu prodao Bredlija Barkolu za 125 miliona eura, plus 20 na ime bonusa, Gonsala Ramoša Milanu za 74 + 15, Ibrahima Mbajea Aston Vili za 55 + 5, Randala Kolo-Muanija Juventusu za 41,2 + 12, Kang-In Lija Atletiko Madridu za 35 + 5, te Noama Kamaru Lionu za 4,1. Na svima je zaradio, osim na Kolo-Muaniju, koji je prije tri sezone stigao za 95 miliona eura.

Barkolu je platio 45 miliona, Ramoša 65, Lija 22, a Mbaje i Kamara su ponikli u akademiji PSŽ-a. Da stvar bude čudnija, nijedan od prodatih fudbalera nije bio standardni prvotimac kod Luisa Enrikea?!

PSŽ je godinama na pojačanja trošio mnogo više nego što je zarađivao, zbog čega su brojni klubovi ukazivali da ne poštuje finanijski fer-plej. Samo je u sezoni 2019/2020. bio u plusu 20 miliona, a mnogo puta je bio u minusu većem od 100 miliona.

Sve se, međutim, promijenilo dolaskom Luiša Kampoša 2022. godine. Arhitekta šampionskih timova Monaka i Lila je promijenio način razmišljanja predsjednika Nasera al-Kelaifija i povukao ključni potez sljedećeg ljeta - za trenera je doveo Luisa Enrikea. Sjajni špansko-portugalski tandem je stvorio praktično nepobjediv tim, koji je osvojio dvije uzastopne titule prvaka Evrope i postao treći najveći prodavac u Evropi, nakon Čelsija i Mančester sitija.

PSŽ je postepeno napuštao politiku trošenja ogromnog novca na zvučna pojačanja i okrenuo se mladim talentima i igračima koji odgovaraju Enrikeovoj fudbalskoj filozofiji. Pravila o potrošnji moraju da se poštuju, što se vidjelo i na primjeru Jana Diomandea, koji je bio preskup za pariški klub.

Sa izuzetkom Đanluiđija Donarume, koji je otišao bez obeštećenja nakon što je PSŽ osvojio prvu Ligu šampiona, preostalih 10 fudbalera koji su bili starteri u posljednja dva finala elitnog evropskog takmičenja i dalje su u klubu. Klupska akademija odigrala je važnu ulogu. Neki njeni igrači, poput Vorena Zair-Emerija, postali su prvotimci, dok su drugi dobijali priliku sa klupe, a zatim klubu donosili veliki novac od transfera.

Sva trojica imaju jasno definisane uloge kada je riječ o transferima PSŽ-a. Nakon što zajedno utvrde strategiju, predsjednik kluba pokreće završnu ofanzivu u pregovorima. Tako je bilo i prilikom ovogodišnjih prodaja. Al-Kelaifi je oko Barkole pregovarao sa Bilijem Hoganom, Majkom Gordonom i Džonom Henrijem, najvećim akcionarom Liverpula. U slučaju Kolo-Muanija razgovarao je sa Džonom Elkanom, vlasnikom Juventusa, sa kojim već dugo ima dobre lične odnose. Kod Gonsala Ramoša veza je bio Geri Kardinale, vlasnik Milana i Tuluza. Kada je riječ o Atletiko Madridu, ključan je bio odnos sa Migel Anhelom Hilom, izvršnim direktorom madridskog kluba i potpredsjednikom EFC-a, organizacije na čijem je čelu Al-Kelaifi. U slučaju Mbajea, predsjednik PSŽ-a sve je dogovorio sa Nasefom Savirisom, najvećim akcionarom Aston Vile preko investicione grupe NSWE.