Andrea Dragnić: Dale smo sve od sebe, vjera je rasla kako su prolazile utakmice
Andrea Dragnić, srebrna rukometašica sa Svjetskog šampionata, opisala je emotivan doček na aerodromu i svoj put do medalje. Istakla je značaj podrške tima i trenera u njenom razvoju.

Andrea Dragnić, srebrna "lavica" sa Svjetskog šampionata, opisala je susret sa roditeljima na podgoričkom aerodromu, gdje je kadetskoj reprezentaciji Crne Gore priređen spektakularni doček. "Stasavala sam kroz utakmice i to, prije svega, zahvaljujući slobodi na terenu koju sam dobijala od trenera. Samo to što smo dvije godine zaredom u završnicama igrale protiv Budućnosti za mene je bio motiv da više 'grizem' i da se usavršavam. Znam da je rad najvažniji i da ništa nije slučajno..."
Bilo je više suza nego riječi, a ova emocija govori više od riječi. U suzama radosnicama stala je svaka Andreina asistencija, pogodak, ukradena lopta, istrčana kontra, pa i neki promašeni zicer. Članica nikšićke Levalee vratila se kući sa nagradom najboljeg srednjeg beka svijeta. To što je izabrana u idealnu postavu potvrda je da je dobro radila u klubu i reprezentaciji.
Ova 17-godišnjakinja je učenica trećeg razreda Ekonomske škole u Nikšiću. Počela je da igra rukomet 2015. godine isključivo zbog seniorske reprezentacije koju je, kad god je bila u prilici, uživo gledala. Zamišljala je sebe na velikoj sceni, poštovanje i ljubav koju "lavice" osjećaju od navijača bili su joj inspiracija. "Značila mi je sloboda na terenu koju sam dobijala od trenera", naglašava Dragnić.
Pričali smo sa mladom Nikšićankom o putu do medalje, po koju su, bila je iskrena, i otišle u Rumuniju. "Imali smo velika očekivanja. Od prošle godine, kada je osvojena bronzana medalja na prvenstvu Evrope u Podgorici, ekipa se podigla. Znali smo da možemo do velikih stvari jer smo imali dobar tim. Svaka od nas je vjerovala i dala sve od sebe, a kako su prolazile utakmice tako je vjera rasla," kazala je Dragnić.
Iz najtežih utakmica, sa tijesnim rezultatima, raslo je samopouzdanje. "Kao da smo dobile vjetar u leđa. Bile smo ohrabrene nakon nekih ključnih utakmica, što nam se i vratilo. Jedan od ključnih duela bio je sa Slovačkom u četvrtfinalu šampionata. Mogu reći da je ovaj meč psihološki bio najteži. Od Slovakinja smo prošle godine izgubile na šampionatu Evrope, a mislim da su nas godinu kasnije potcijenile. Primijetile smo iz njihovih izjava, odnosno u najavi utakmice. I to nas je, mogu da kažem, još više motivisalo. Čini mi se da je ta utakmica za nas bila finale."
Nažalost, Crna Gora je u finalu izgubila od Španije. "Posljednjih šest godina smo na okupu i mislim da smo uspjele da izgradimo, prije svega, zajedništvo, a onda smo došle do samopouzdanja i psihološke stabilnosti. Nijesmo samo u Rumuniji, kroz jake mečeve, sticali sve to neophodno, već kroz godine zajedničkog rada i razna takmičenja. Prosto smo se vezale i ne samo kroz rukomet. Vidjelo se na terenu," rekla je Dragnić.
Podrška iz Crne Gore bila je ogromna. "U Rumuniji nijesmo razumjele kolika je, zapravo, podrška. Na momente, kada smo bile u prilici da vidimo poruke na telefonima, vidjele smo šta se dešava. Mogu da kažem da smo i dalje one klinke i sve nam je ovo čudno da nas toliko ljudi bodri i prati. Kad sjednemo i smirimo glavu, shvatićemo koliko je ovo veliko."
Andrea je napomenula koliko je značio početak i takmičenje kroz Pionirsku ligu, a kasnije Drugu i Prvu. "Smatram da je važno da se sportista ne plaši grešaka, jer ako ne proba ili ne pokuša, neće naučiti. Rukomet je prioritet, ali ne zapostavlja školske obaveze, zahvalna je direktoru i profesorima koji, kad god je potrebno, izlaze u susret. Ali, mora da se uči. Puno je obaveza i usklađujem se. Čini mi se da sve stižem."
O čemu sanja Andrea? "Da sve ovo što smo uradile, kada dođe vrijeme, prenesemo na seniorski nivo i da nastupamo na Olimpijskim igrama." Medalju sa SP-a posvetila je porodici – majci Nadi, ocu Zoranu i starijoj sestri Anastasiji. "Od prve do posljednje utakmice su bili uz mene. Minut nijesu propustili. I, naravno, medalju posvećujem klubu gdje sam počela da igram," kazala je mlada rukometašica.
Komentari
Dva prijateljska kluba, jedna sportska energija: KK Bar i AK Mornar zajedno treniraju
Karate klub 'Bar' i Atletski klub 'Mornar' zajedno se pripremaju za značajna takmičenja kroz zajedničke treninge na atletskoj stazi Sportskog centra 'Topolica'.

Povezani članci
Popularno u Sport
- Dok Crna Gora slavi finale, stigla loša vijest o Martini Knežević
- Marija Vuković nije na spisku za svjetsko prvenstvo u Budimpešti
- Poznato ko čini novi Upravni odbor Budućnosti
- Sastanak o budućnosti Evrolige zakazan za 5. oktobar
- Vučinić: Na pobjedu protiv Kipra, a poslije toga korak po korak
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.






