Baranka Marina Dobrković uspješno gradi rukometnu karijeru
Marina Dobrković, rukometašica iz Bara, ostvarila je značajan uspjeh na Svjetskom prvenstvu. Juniorska reprezentacija Crne Gore završila je na petom mjestu zahvaljujući njenim izvanrednim nastupima.

Ovo su dani kada sa ponosom govorimo o nastupima ženskih rukometnih reprezentativnih selekcija. Kadetkinje su prije par dana osvojile drugo mjesto na svijetu, dok je juniorska rukometna reprezentacija Crne Gore kao petoplasirana završila nastup na Svjetskom prvenstvu za igračice do 20 godina. U dresu juniorske selekcije bila je Baranka, srednji bek Marina Dobrković, koja je bila gošća “Sportskog mikrofona” Radio Bara.
U meču za konačan plasman na Svjetskom prvenstvu u Kini, izabranice Igora Markovića savladale su Srbiju 34:28 i ubjedljivom pobjedom zaokružile sjajan nastup na smotri najboljih na planeti. Upisale su šest pobjeda i po poraz i remi.
Dobrković: Ovo je najveći uspjeh ove generacije 2006. godišta. Otputovale smo u Kinu srećne i zadovoljne jer smo završile pripreme, sve je proteklo kako treba. Kad smo stigli, sve je bilo na nivou, od organizacije, pa do takmičenja. Jako nam je drago da smo imale priliku da igramo protiv najboljih selekcija na svijetu, i da smo zauzele peto mjesto. Ovaj plasman je izboren zahvaljujući prošlogodišnjem plasmanu na EP gdje smo bile šeste. Ove godine smo igrali grupu sa Islandom, Češkom i Sjedinjenim Američkim Državama. Pobijedile smo sve tri utakmice, i tako osigurale prolaz u narednu fazu sa maksimalnim brojem bodova. U sljedećoj fazi smo savladale domaćina, Kinu. Naravno, ta utakmica je bila jedna od težih, pogotovo jer je bila brojna domaća publika, ali se sve završilo kako smo planirale. Potom duel potiv Danske, koji nažalost nijesmo dobili, završen je remijem. Kažem nažalost, jer se radilo o gol razlici, pa smo završile druge u grupi, i tako otišli u četvrtfinalu na Francusku. Od Francuske smo izgubili, i izborili plasman od 5. do 8. mjesta. Tu smo prvo igrali sa reprezentacijom Norveške, jednom od najvećih velesila u rukometu. Norvešku smo pobijedili, i za peto mjesto smo igrali sa reprezentacijom Srbije, i završili smo turnir sa pobjedom i osigurali peto mjesto za našu reprezentaciju i državu.
RB/BI: Lijepo je kad se takmičenje, odnosno svjetski ili evropski šampionat, završi pobjedom, kao što ste vi uradili.
Dobrković: Naravno, malo nam je ostao žal da se nijesmo borili za medalju, ali, biti peti na svjetskom prvenstvu je jako ogroman uspjeh, pogotovo jer je bilo 32 selekcije, države. Jako je lijep osjećaj biti dio te jedne divne priče, biti među 18 najboljih iz naše države. Konkurencija je takođe jaka što se tiče ženskog rukometa u Crnoj Gori, i jako sam ponosna da sam bila dio te priče.
RB/BI: Ovu selekciju vodi Igor Marković. Često je igrao ovdje u Baru protiv Mornara, znamo ga kao jednog sjajnog sportistu, a evo, sada krči put i kao trener, odnosno selektor.
Dobrković: On je bio selektor juniorske reprezentacije, i sada će da vodi seniorsku reprezentaciju Makedonije. Naravno, dosta toga smo naučili od njega. Pripreme su bile jako kvalitetne, što je pokazao uspjeh na ovom prvenstvu. Sve se poklopilo.
RB/BI: Da se sad vratimo tvojim počecima, klupskoj karijeri. Bukvalno u svijet rukometa si ušla sa svega 7 godina. Bio je to “Prvi as” tvoj nekadašnji klub.
Dobrković: Krenula sam da se bavim rukometom sa 7 godina. Klub je vodio moj tata, Marko Dobrković. I on je imao odličnu karijeru iza sebe, igrao je desno krilo. Od njega sam jako puno naučila u Prvom asu. Igram na poziciji srednjeg beka. Imam takođe starijeg brata, koji igra istu poziciju kao i ja.
RB/BI: U Prvom asu si igrala i sticala iskustvo, što u pionirskom prvenstvu, što u tadašnjoj Drugoj ligi.
Dobrković: Jeste, krenuli smo, prvo sa Drugom ligom. To su bile tad seniorke, puno starije djevojke, ali sam imala priliku da igram i treniram, i napredujem. Igrali smo i pionirsku ligu, koja je takođe bila tada uzrast ili dva starija od mene, ali sam dobila priliku da igram i da se borim sa djevojkama, što mi je jako puno značilo, da igram sa starijima. Poslije toga smo igrali tu Drugu ligu, i takođe sam bila u prvoj postavi, sa tek 12 godina, što je bio veliki uspjeh. Poslije toga smo se preselili zajedno sa porodicom u Sloveniju.
RB/BI: 2018. godina dolaziš u Sloveniju, prvi klub, “Žalec”.
Dobrković: Rukometni klub “Žalec”, blizu Celja. U Celju sam bila 4 godine, isto sam bila u mlađim kategorijama, za kadetkinje i juniorke, i mlađe kategorije, ali sam uvijek igrala nekako i za te starije selekcije. Jako sam zadovoljna što mi je takođe tamo otac bio trener, i što sam imala priliku da napredujem s njim, i da s njegovim savjetima budem još bolja. Jako sam zadovoljna što sam skoro svake godine bila najbolji strijelac lige.
RB/BI: Potom i teška povreda, što je nažalost sastavni dio sporta.
Dobrković: Pokidala sam prednje ukrštene ligamente, i morala sam da operišem njih, meniskus i lateralni ligament. Oporavak je trajao devet mjeseci, ali sam jako zadovoljna da sam sa mojom porodicom, mamom i tatom, jako pomogli kroz taj težak period, da su mi omogućili svu potrebnu pomoć, i što se tiče ljekara, i fizioterapeuta, i mentalne pomoći.
Komentari
Transferi u fudbalu: Domino-efekat u Italiji i pojačanja u Turskoj
Transfer El Bilala Turea iz Atalante u Parmu pokrenuo je lanac transfera u Italiji, dok je Fenerbahče doveo Romelua Lukakua iz Napolija.

Povezani članci
Popularno u Sport
- Dok Crna Gora slavi finale, stigla loša vijest o Martini Knežević
- Marija Vuković nije na spisku za svjetsko prvenstvo u Budimpešti
- Poznato ko čini novi Upravni odbor Budućnosti
- Sastanak o budućnosti Evrolige zakazan za 5. oktobar
- Vučinić: Na pobjedu protiv Kipra, a poslije toga korak po korak
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.





